U starim je knjigama, kaže priča Brune Ferrera, nađen zapis o tihoj i povučenoj djevojci koja je sa ženama pratila Isusa na Kalvariju. U vijest da je Isus uskrsnuo odmah je povjerovala, nisu joj trebala ukazanja ni dokazi. Osjećala je nevjerojatnu hrabrost te je bez straha po selima i gradovima propovijedala o Isusu.
Jednoga joj dana pristupi čovjek kojega su njezine riječi duboko dirnule i upita je: "Reci mi, u čemu je tajna tvoje hrabrosti?" Ona odgovori: "U poniznosti. Učitelj me tomu poučio." Čovjek načas zastade, a onda ponovo upita: "A u čemu se sastoji poniznost?" Djevojka reče: "U tome da prvi kažeš: Volim te!"
I mi ovih dana intenzivno pratimo Isusa, proživljavamo strahote koje je on podnio, i najradije bismo se svojim životom prepriječili svim udarcima nečovječnosti koje je pretrpio. Duboko nas dira muka Kristova i pitamo se što sada. Negdje u sebi znamo da ne možemo više biti isti, nego moramo požuriti prema vrtu uskrsnuća gdje ćemo, ispod svih teških emocija u kojima se poistovjećujemo s apostolima, ispod umora, uznemirenosti, slabosti, iznevjerenosti, razočaranosti, straha... naći poruku Uskrsloga.
Da bismo znali dalje, ispod svih tričarija i pretvaranja da smo nedodirljivi i da nas ništa ne može slomiti, moramo naći trag bogobojaznosti. Jer svakoga nešto može slomiti. Zato je taj trag kojim možemo naprijed poniznost pred Bogom, tj. kada požuriš reći: Volim te.
Ali kako se izgovaraju te riječi? Priručnik za njihovo izgovaranje Isusovo je evanđelje. Nije on hodao okolo vičući: "Volim vas!" nego je te riječi živio u svemu do zadnjega daha. To znači da se ljubav ne treba čuti, nego vidjeti. Ona se vidi po zasukanim rukavima, po osmijehu, pruženoj ruci, odvojenom vremenu, nenaplaćenoj usluzi, oproštenoj uvredi, odbijenoj ponudi zla, prešućenoj kritici, izgovorenoj pohvali... To znači sretan Uskrs!
Bog je učinio prvi korak. On je prvi rekao: "Volim te", pokazavši na križu doslovno što to znači. Njegovi učenici, ma kako bili slabi, znali su hrabro odgovoriti: "I ja tebe." Danas je to naša zadaća, da odgovorimo hrabro i doslovno Bogu: "I ja tebe volim."
U novim knjigama, ovima koje mi pišemo svojim životima, neka sve što mi jesmo bude uskrsna čestitka. Kada si čestitamo Uskrs, imajmo hrabrosti ponizno prići svojim majkama i očevima, svojoj djeci, braći, starcima, prijateljima, svojim suputnicima i supatnicima, i onima blizu i onima daleko, i donijeti im živoga Boga koga smo susreli i koji sa svakim novim susretom mijenja našu nesreću u sreću. Stoga i živimo dostojno i dostojanstveno, kao ljudi uskrsnuća, kao ljudi Božje pobjede. Živimo, u inat neljudskosti, kao ljudine koji ponizno i hrabro hitaju voljeti ljubavlju Kristovom. Vlč. Ivica Cujzek
