Izgubljena djeca

| 21.6.2021. u 21:29h | Objavljeno u Promišljanje

Ljudi koji su pretrpjeli velike gubitke u životu kažu da nema veće boli nego kad se izgubi vlastito dijete. Nezamislive su to traume i rane s kojima treba naučiti živjeti jer ne zacjeljuju.

Trinaesta nedjelja kroz godinu pred nas stavlja takav potresni prizor obitelji koja se suočava sa smrću djevojčice. U toj strašnoj neutješnosti Gospodin traži smirenost i povjerenje, što zvuči nemoguće kada sve u čovjeku kipi jer nema toga što otac i majka ne bi učinili da spase život svoga djeteta, a preplavljuju ih emocije bespomoćnosti.

Zar ne osjećamo i mi ovih dana udio te nemoći kada svoju djecu u duhovnom smislu polako gubimo iz sigurnosti i zdravlja Božje blizine? Iz godine u godinu žalimo se kako nam nakon slavlja prve pričesti i krizme crkve izgledaju otužno jer u njima se brzo ugasi mladenački entuzijazam. No jednom se naše primjedbe moraju zamijeniti odgovornom zapitanošću zašto je to tako.

I Gospodin je one koji su samo naricali i podsmjehivali se njegovim riječima doslovce izbacio iz prostorije. Poticaj je to nama da promislimo zašto mnogi mladi u našoj duhovnoj obitelji ne nalaze dovoljno interesa, radije se zadržavaju u kafićima, na ulici, u osami ili za računalima gdje nalaze zadovoljstvo, ali ne i mir te se gube u porocima i ispraznostima.

Odgovor na pitanje zašto im sakramentalan život nije privlačan nećemo pronaći u prebacivanju odgovornosti da je za to kriv adolescentski bunt ili moderni lideri i lobiji koji promiču dvojbene društvene vrednote. Ne možemo se izvlačiti na utjecaje medija koji promoviraju svjetovne teme, na kulturna strujanja gdje se kroz film, glazbu i suvremene načine komunikacije tinejdžerima nude strasti različite od onih koje pruža žar Duha Svetoga. Nije problem niti u "staromodnosti", "konzervatizmu" i sl. floskulama koje se vezuju za sakralnu kulturu.

Odgovor na pitanje zašto gubimo djecu pronaći ćemo kada ostavimo žalopojke i krenemo u potragu za izgubljenim djetetom u sebi. Ne u smislu djetinjastog pristupa životu, nego u smislu izvorne dječje vještine uživanja u životu, u Bogu i bližnjemu.

Radi se o vraćanju dječjeg poleta u neustrašivu borbu za svoja načela, buđenju pažnje umrtvljene egoizmom, oživljavanju sloge zatrpane jalom i one dječje čiste iskrenosti nagrđene licemjerjem. Radi se o jačanju molitvenog života prožetog nadom i povjerenjem.

Jer vjera nije teorija koja se može kampanjski naštrebati. Vjera je svakodnevno srčano svjedočanstvo onoga što ispovijedamo. Ako je istina da bismo sve dali da sačuvamo živote svoje djece blizu Božje ljepote, smisla i zdravlja, ne smije nam biti teška dosljednost u pružanju uzora hrabrog kršćanskog života, jednako u iskustvu radosnog slavlja, kao i životne borbe.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • Teologija iz žablje perspektive
    Ljepota odjeka Nacionalnog susreta obitelji održanog prošlog vikenda u Ludbregu nosi nas pred evanđeoske riječi iduće nedjelje u kojoj slušamo Isusovu molitvu: "da svi budu jedno kao što ti, Oče,…
  • Život je vjeronauk
    Zanimljiva legenda veže se za svib, biljku po kojoj je najljepši mjesec u godini dobio ime. Od svibovine, koja se danas koristi za izradu čvrstih predmeta kao što je štap…
  • Duhovno planinarenje
    U duhu poslovice koja kaže da se samo dvije stvari ne mogu sakriti: ljubav i planina, privlačan je prizor ljubavi kao duhovne planine. Zapanjujuće je promatrati taj vrhunac s kojega…
  • Briga za ljubav Isusova Srca
    Četvrta vazmena – Nedjelja Dobrog Pastira slavi se kao Dan svećeničkih i redovničkih zvanja. Pred očima nam je prizor Gospodina u liku pastira koji za svoje voljene daje život. Vjerojatno…
  • Od preživljavanja do uživanja
    Uskrsli Gospodin pred nas, kao i pred svoje apostole koji su cijelu noć radili, ali nisu ništa postigli, dolazi s pitanjem: "Imate li što za prismok?" Neobična je ta riječ…