Ovi dani ne trebaju duboka tumačenja i prodike jer se "razumiju dušom". Neka se poruka svetih probije iz naših duša do odluka. Nije lagan put kroz divljinu dnevnih obaveza i galamu svijeta, tamu neugodnih običaja, nesuvislih maski, sotonskih atrakcija i provokacija. Pustimo sve to jer nam ne treba.
Maknimo se od svega što gazi duh u kojem smo odgojeni. Treba nam taj duh, naš, svijetao, dobri duh naših predaka koji nam duše ovih dana draga svojom milinom. Treba nam Sveti Duh koji nas putnike povezuje s Crkvom koja je na cilju i zna odgovore na pitanja koja nas muče. Možda ih ovo pismo, koje bi moglo doći s nebeske adrese, otkrije tebi.
Hvaljen Bog, dragi moj putniče!
Živiš danas. Ne čekaj kad ćeš živjeti. Ne srljaj u sutra i ne grezni u prošlosti. Tvoje je vrijeme jedino sada. Sada se korača u nebo, gdje god jesi, hrabro i časno. Posveti se zahvalno i potpuno trenutku koji imaš i osobama koje su pred tobom. I ne zaboravi da je Bog uvijek pred tobom. Živi tako uvijek pa će trenutak tvoje smrti zamijeniti radost vječnosti. Ne trebaš se bojati ničega, znam iz iskustva da brineš za one koji će još neko vrijeme putovati, ali ne trebaš jer budeš li živio tako, sveto, imat će oni najbolji putokaz da dođu za tobom – kad bude pravi trenutak.
Dopusti Bogu da zna prave trenutke. Dopusti mu da bude Bog u tvom životu. Jedini on zna sve. Poznaje tvoje najdublje osjećaje, grli tvoje tajne, ljubi tvoje rane, s tobom sanja tvoje snove. Voli te do krajnosti, do ludila. Sve daje za tebe. Zato živi pobožno! Znam da to zvuči onako, starinski, kao da te vrijeme pregazilo, ali ne daj se nasamariti od zloga. Laže kad zine. Laže da ne postoji. Laže da je bezopasan, da te neće zgaziti na dnu dna. Laže da nije moderno živjeti pobožno jer zna da ti onda ne može ništa.
Pobožno znači po Božjem tragu, gledajući njegovim pogledom, a njegov je pogled dobar. On se ne da zagaditi zlom. Gledaj tako, dobrim očima i onda ćeš dobro vidjeti put koji te vodi ovamo. Znam da bi volio da ti opišem kako je ovdje. Razumjet ćeš kad dođeš što znači da bih ti to morao pisati cijelu vječnost, a ti sada moraš ići. Ne gubi dragocjene trenutke. Radi, stvaraj, uči, raduj se, služi, živi od srca! Čitaj Božju riječ! Kad god možeš, ne propusti misu! Moli uvijek, cijelim bićem, i za druge, ne budi sebičan. Moli da se proslavi Gospodin kako on hoće.
I vjeruj, do dna duše, tako si mu vrijedan! I kad ti je teško i kad pogriješiš i kad ne razumiješ, kad tebe nitko ne razumije, kad te svi otpišu i patiš jako, vjeruj, tada si Bogu najvrjedniji.
P. S. Lampaši na baterije?! Šališ se? Radije upali jednu svjećicu koja je simbol nade i žrtve, Puta, Istine i Života u kojemu je smisao svega.
Čuvam ti mjesto! Vidimo se! Vlč. Ivica Cujzek
