Riječima: "Ako me ljubite", započinje evanđelje šeste vazmene nedjelje. Što ako Boga ljubimo? Što se mijenja? Nestaje li sve što nas ranjava, vrijeđa, boli? Nestaju li problemi, bolesti, svađe, brige? Ne nestaju, ali u njih idemo s mirom. To je ogromna razlika koju ljubav prema Bogu unosi u naše živote, taj mir da će se On očitovati onomu tko ga ljubi.
Bog se očituje na razne načine. Utisnula mi se u lijepo sjećanje izvedba dječjeg zbora iz Kalinovca na Festivalu Dobroga Pastira ove godine. Pjevali su pjesmu Hostijo draga u kojoj refren ide ovako: "Ne znam aramejski, ne znam ni židovski, al' Bog razumije kaj. Naš Bog sve jezike zna!" Bog se očituje u razumijevanju jer razumijevanje je prvi korak ljubavi.
Posebno tu do izražaja dolazi materinski jezik, prvi jezik koji dijete nauči od svoje majke. Majčin dan prožima se s biblijskom porukom ove nedjelje i baca svjetlo razumijevanja na jezik ljubavi koji ne treba objašnjenja, normativne priručnike, gramatike ni rječnike, jer se osjeća u duši – i u tišini i u buci, i u radosti i žalosti.
Kad bismo Sveto pismo, u kojem Bog izravno, upravo materinski govori, gledali kao pjesmu, refren bi bila riječ ljubav koja je u srži svega Božjeg djelovanja. Kad bismo predaju Katoličke Crkve gledali kao pjesmu, opet se na ljubavi temelji sve. Kad bismo promatrali objavu Boga preko stvorenoga svijeta i čovjeka, ljubav bi, jednako tako, bila pripjev koji se u svemu ponavlja.
Ljubav je Božja melodija. Ako joj dopustimo da nam uđe u uho i nadglasa sve drečanje koje nam ranjava sluh i postanemo poslušni njegovu zahtjevu da i mi ljubimo, bez obzira na sve, imat ćemo ritam mira. Neće nestati teške dionice, ali dobit će drugu boju, dobit će odzvuk radosti koji se više ne može poremetiti jer uvijek će se ponavljati Isusov refren: "Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama… tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati."
Božji refren u nama bori se pjesmom ljubavi oplemeniti naše vrijeme u Duhu Istine. On inspirira povjerenjem u Boga, nadahnjuje nadom u bolje sutra i otkriva poantu koju je, ne znam tko, jako lijepo sročio, zato ju prenosim:
Želiš li živjeti prosječnim životom – možeš. To uopće nije loše, ako si na to pozvan. No osjetiš li u sebi neke druge melodije, melodije koje nisu od ovoga svijeta, note koje je Skladatelj stavio u tebe, pjesmu koja se krije duboko u tebi, molim te, otpjevaj je. Pjevaj najglasnije što možeš. Možda će se mnogi smijati tvome glasu i neće htjeti plesati na taj ritam. Možda ćeš biti napaćen, ranjen, umoran. Možda ćeš dati život za svoju pjesmu. Ali kad dođeš Gore i kažeš: "Evo me, Bože, ja sam pjevao." Gospodin će odgovoriti: "Znam, ja sam plesao." Vlč. Ivica Cujzek
