Merkaš – slikar koji je volio kazalište

Marijan Hižak | 11.10.2021. u 21:46h | Objavljeno u Sve te godine

Nekih ljudi više nema, ali oni i dalje žive zahvaljujući svojim riječima ili djelima. Jedan od njih je već pomalo zaboravljeni varaždinski slikar i grafički dizajner Goran Merkaš. Merkaš se je rodio u Varaždinu 1950. godine. Nakon završene osnovne škole i gimnazije u Varaždinu, upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je u klasi prof. Šime Perića i diplomirao 1974. godine.

merkas_zoran_gracer.jpg

Goran Merkaš (foto: Zoran Gracer)

Još od gimnazijskih dana Merkaš je slovio kao darovit crtač, a što je kasnije i potvrdio osvajanjem prve nagrade za crtež na 8. Salonu mladih u Zagrebu 1976. godine. Čvrstina crtačkog poteza i lucidnost grafičkih rješenja Gorana Merkaša odjekuje još i danas, iako je prošlo dvadeset pet godina od njegove smrti.

merkas_666.jpg

Goran Merkaš (lijevo) u društvu prijatelja

Punu stvaralačku prepoznatljivost u najširoj javnosti Merkaš je doživio zahvaljujući osebujnom grafičko-dizajnerskom opusu kazališnih plakata koje je radio za Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu. Njegovi plakati mala su umjetnička djela. Do suradnje s HNK-em došao je na poziv danas također pokojnog ravnatelja Petra Večeka. Merkaš je bio istinski zaljubljenik u kazalište o čemu svjedoči dvadesetak godina suživota uz teatar, od čega je punih deset bio i zaposlen kao dizajner i povremeno scenograf. Posljednjih petnaestak godina života djelovao je kao samostalni umjetnik posvetivši se, uz oblikovanje plakata, širem dizajnerskom djelovanju.

Poznavatelji kazališno-likovnog opusa Gorana Merkaša ističu da umjetnička lucidnost njegovih plakata proizlazi iz dobrog poznavanja kazališnog ustroja i složenog procesa stvaranja predstava. To je indirektno potvrdio i sam Merkaš u nedovršenom i posthumno objavljenom intervjuu za časopis „Striptiz“: „Prisustvujem probama, razgovaram s autorima predstave, dakle po mogućnosti, ako je živ naravno, s piscem, s dramaturgom, ravnateljem, redateljem i, što je možda najvažnije, s glumcima, scenografom, kostimografom. Dakle, radi se o kontinuiranom intervjuu, iz kojeg dosta crpim. Prije svega, naravno, pročitam djelo pa sve to skupa stavljam u nekakav vremenski okvir unutar kojeg jednostavno moram pronaći odgovor, odnosno nekakvu formulu tj. znak predstave...“

Evidentno je da je Merkaš sam sebe doživljavao kao produženu ruku tog procesa. Merkaš je svoje crtačko nadahnuće pronalazio u radovima nenadmašnog Albrechta Dürera (1471.-1528.). Iako Merkaša već odavno nema među nama, on i nadalje živi u interijerima kazališta, u našim kućama, salonima i stanovima, dizajnerskim rješenjima. Podsjetit ću vas na meni neka njegova najdraža dizajnerska rješenja. S njima se i vi sigurno često susrećete, a da pritom niti ne znate da su njegova.

merkas_1111.jpg

Kazališni plakat Gorana Merkaša za predstavu „Proces“ HNK- a u Varaždinu

Jedno od sjajnih dizajnerskih rješenja Gorana Merkaša je logotip koji krasi pročelje „Varaždinskih vijesti“, zatim tu je prepoznatljiv logotip Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, autorsko oblikovan vizualni identitet Gradskog muzeja Varaždin, grafičko oblikovanje časopisa »Kazalište« (pet brojeva od 1993.–1996.), itd. Obzirom da sam i sam veliki fan likovnog opusa Gorana Merkaša, jedan od mojih zidova krasi njegov plakat iz kultne predstave „Zrinski“ (1991).

Merkaš živi vječno i kroz hvalevrijedan projekt njegove nekadašnje matične kuće. U znak sjećanja na njegovo djelovanje, HNK u Varaždinu pokrenulo je „Nagradu Goran Merkaš“. Tradicionalno se dodjeljuje svake godine najboljem autoru na Bijenalu kazališnog plakata. Kao posebna umjetnička forma, plakat se pojavljuje prije otprilike 150 godina u ostvarenjima Julesa Chéreta i Toulousea Lautreca. Otad su se dogodile mnoge mijene u umjetnosti, a plakat je ih je sve pratio.

Kroz povijest, plakat je najviše povezan sa slikarstvom na čije je forme i pravce često utjecao. U kazališnim krugovima Merkaš je kao slikar i dizajner prepoznatljiv po kazališnom umjetničkom plakatu u kojem je, uz kreaciju, jednako važna i poruka koju prenosi. Merkaš je u tekstovima predstava pronalazio nadahnuće svog likovnog izraza te je kroz likovni izraz plakata nagovještavao atmosferu predstave. U plejadi divnih kazališnih plakata Gorana Merkaša meni je posebno dojmljiv plakat za predstavu “Woyzeck” Georga Büchnera, koji je 1996. godine proglašen za “Najbolji kazališni plakat u Hrvatskoj“.

merkas_Woyzeck.jpg

Nagrađeni kazališni plakat za predstavu HNK-a u Varaždinu - “Woyzeck”

Imao sam čast i zadovoljstvo da sam početkom 90-tih s Merkašem i tadašnjim ravnateljem Marijanom Varjačićem, najboljim poznavateljem njegovog rada, surađivao na osmišljavanju kluba „Europa Media“ u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Merkaša sam angažirao za likovno osmišljavanje klupskog prostora. Tijekom suradnje uvjerio sam se u britkost njegovog talenta. Zahvaljujući njegovoj umjetničkoj imaginaciji, „Europa media“ zasjala je u duhu vremena austrijskog arhitekta Hermanna Helmera, projektanta varaždinskog kazališta. „Europa Media“ je u međuvremenu promijenila izgled. Ostala su samo sjećanja, pokoja fotografija i podsjetnik na iznimnog varaždinskog slikara.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.