Velik zalogaj ili velika ruka lako može čovjeka "zadušiti", kako znakovito kažu kajkavci, za razliku od standardnoga "ugušiti". Ta kajkavska riječ nosi u sebi asocijaciju na duh, odnosno dušu, dakle nije u pitanju samo fizička čovjekova dimenzija, nego i duhovna.
Jako me to podsjeća na izraz iz Prve poslanice Solunjanima: "Duha ne trnite." Duh se može utrnuti – zadušiti se može Božje djelovanje u ljudima, njihova nada, njihov glas i dostojanstvo, i to na razne načine: zastrašivanjem, sablažnjavanjem, ravnodušnošću, podrugljivošću, nemarom, silom velikih i njihovom arogantnošću. A može mu se i otvoriti prostor da diše.
Na tom tragu 25. nedjelja kroz godinu stavlja pred nas jedan zanimljiv tekst, evanđeoski ulomak o gospodaru, velikome čovjeku koji ima posjed, koji daje plaću radnicima, koji, dakle, ima vlast i moć. Čitajući tekst, promatramo njegovo ponašanje. On svako malo izlazi i traži, najprije "radnike", potom "druge" koji su besposleni i na kraju one koje "nitko ne najmi".
Drugim riječima, njegovo "dobro oko" vidi one koji cijeli dan čekaju, nitko ih ne želi, ne traži – vidi malene. One koji mu čak nisu više ni korisni ni potrebni. I uzima ih k sebi, prigrljuje ih i pomaže, nagrađuje ih jednako kao i prve – jer je dobar. Ne trne Duha u njima, ne šikanira ih, ne gazi, naprotiv.
Daj Bože da naši upravitelji, koji imaju vlast i moć odlučivanja, koji misle da mogu sve jer su na položajima, ne gledaju svisoka na one koji strpljivo rade, koji iskreno žele raditi, koji šutljivo čekaju da ih se primijeti – da se njihov glas čuje, da se njihova vrijednost uvaži.
Zato želim ovim riječima stati s njima, s onim najtišima, u red. S onima koji ne traže plaću za svoju požrtvovnost, pa ni poštovanje ni priznanje, nego traže povjerenje od svojih. S njima stojim i molim za sve velike. Molimo neka prestanu prepričavati uvijek iste lijepe riječi i naučenu teoriju. Neka se prestanu zatvarati u odaje u kojima ih ne dotiču stvarni problemi. I neka, poput gospodara iz Evanđelja, izađu među one koji čekaju, koji imaju, i valjda smiju, nešto reći.
Vi veliki, molimo vas, ako Gospodina slijedite, spustite se među malene. Ako imate dobrotu Božjega oka u sebi, tražite poput njega malene. I pitajte ih. Prestanite im tumačiti svisoka i pitajte zašto su besposleni, zašto ih nitko ne doživljava, zašto ne mogu, ili zašto ne žele raditi.
Pitajte i ne bojte se da će vas zasjeniti, da će vam mjesta zauzeti. Ne bojte se njihovih odgovora jer dobit ćete iskrenost, dobit ćete istinu, dobit ćete sliku naše stvarnosti. Tko se toga boji, bolje da nije velik! A tko se ne boji, neka je uzme k srcu i učini što može.
Ako ne može ništa učiniti, onda bar neka Duha ne trne. Vlč. Ivica Cujzek
