Viktor Seidl Foto: Viktor Hranić

Viktor Seidl: Nakon 19 godina rada na brodovima, ostao bez posla zbog stečaja tvrtke

Marin Hižar | 10.10.2020. u 15:00h | Objavljeno u Društvo

Svjetski dan beskućnika kao i svih proteklih godina, obilježava se 10. listopada. Beskućništvo je, nažalost, rastući socijalni problem u Republici Hrvatskoj. Procjene o broju beskućnika u RH se kreću od 1000 do 10 000 ovisno o definiranju pojma beskućnik. Hrvatska mreža za beskućnike na svojoj mrežnoj stranici navodi da je brojnost beskućnika u Hrvatskoj iznad 2.000, dok se ostale procjene kreću od 1.000 pa sve do 10.000 beskućnika na području Lijepe naše. Za sve njih postoji 14 prihvatilišta, čiji sveukupni kapacitet iznosi 450 mjesta. Jedno takvo prihvatilište nalazi se u Varaždinu, a djeluje pod okriljem udruge Novi put, koju vodi Nikola Dugandžić. U svojim prostorima ima 16 smještajnih mjesta, koja se u kriznim vremenima i hladnim periodima godine vrlo često prošire.

“Zadovoljan sam”

Tijekom dugogodišnjeg rada, kroz varaždinski dom za beskućnike prošao je veliki broj osoba. Svakoj je pružena ekstenzivna pomoć da bi se ponovno mogli osamostaliti u društvu, međutim, većina njih je starije dobi i fizički slabo, što zbog životnih okolnosti, što zbog alkoholizma i sličnih poteškoća. Stoga, rijetki u reintegraciji uspiju, ali se od niti jedne osobe ne odustaje. Jedan takav rijetki slučaj je Viktor Seidl. Nakon što je više od šest godina proveo kao rezident varaždinskog doma za beskućnike, uspio je putem gradskog natječaja osigurati stan.

 - Zadovoljan sam i ne mogu se žaliti. Radio sam za svoju obitelj. Imam petero unučadi. Kćerki sam osigurao kuću. Bilo je padova, bilo je visina, bilo je puno toga; mogao bih napisati knjigu - veli nam Viktor Seidl

Život ispunjen radom

Život Viktora Seidla u početku nije najavljivao teške godine koje će morati proživjeti u svom životu. Tijekom svog konobarskog rada bio je sretan, a tvrdi kako mu u to vrijeme nije previše toga nedostajalo.
- Odrastao sam u obitelji s dobrim financijskim uporištem. Završio sam ugostiteljsku školu. Radio sam preko četrnaest godina kao konobar u staroj Vami, po dvorcima i tijekom sezone na moru. Imao sam pune džepove. Sestri sam pomogao urediti kuću. Sve sam platio u gotovini, nikada na kredit. Auto prvi, auto drugi. Samo je nedostajalo ptičjeg mlijeka. Radio sam cijele noći, a svaki vikend bio sam na svadbi od početka do kraja. Ponekad sam radio 20 sati u komadu. Žena je bila ljuta na mene jer je mislila da imam ljubavnicu, a onda sam se izuo i stopala su mi bila krvava od hodanja. Nakon nekog vremena sam puknuo i razveo se te je svatko otišao svojim putem - ispričao nam je Viktor Seidl.

Nakon što je došao rat bio je prisiljen promijeniti struku. Najprije je pokušao raditi na Bliskom istoku. Međutim, zbog poslovnih okolnosti taj posao nije uspio zadržati te se ubrzo vratio na obalne regije svoje domovine.

- Došao je rat, živio sam sa sestrom godinu dana, a potom sam na godinu dana otišao s Coningom u Izrael na gradilišta te kasnije u Brodosplit. Mijenjao sam brojna brodogradilišta kako bi 2012. godine, nakon 19 godina rada na brodovima, dobio otkaz zbog stečaja tvrtke - prisjeća se bivši beskućnik.

Jedna nesretna situacija dovela ga je u znatne financijske probleme, dok loši poslodavci nisu puno pomogli.

- Tijekom rada u brodogradilištima bio sam prvi jamac čovjeku iz Bosne s kojim sam radio devet godina u Brodosplitu. Nažalost, jednom je otišao u Njemačku i srušio se usred bijela dana te umro. Čovjek je bio visok i snažan, samo 35 godina… Na meni je ostalo da otplatim 106 tisuća kuna kredita. Trenutno mi je od tog kredita ostalo 2.600 kuna za otplatiti. Uz taj kredit, u nekoliko navrata mi je otišlo po 20 tisuća kuna jer sam radio na brodogradilištima te se često nije izdavala plaća. Izgubio sam preko 200 tisuća kuna - priča nam Viktor.

Spavao je s jednim okom otvorenim

U razdoblju od 2013. do svibnja 2020. život Viktora Seidla sveo se na Dom za beskućnike kojeg u Varaždinu vodi udruga „Novi put“. Svoj boravak u domu za beskućnike ne smatra svijetlim dijelom svojeg života, ipak, pokušao je uzeti najbolje iz situacije u kojoj se pronašao. Opisao je napredak doma kroz godine i njegove nedostatke.

- Svašta sam doživio u domu za beskućnike. Ljudi se opijali i zloupotrebljavali različite supstance. Sobe su bile male, a četvero muškaraca je moralo spavati u jednoj sobi. Sada je bolje. Donijeli su katne krevete i oslobodili nešto mjesta. Uz to, samo jedna tuš kabina na 14 muškaraca je bilo stvarno premalo - veli nam Viktor.

Osobe koje dolaze u dom nisu uvijek dobre naravi te je neprestano morao biti na oprezu tijekom svog boravka.

- Cimeri u domu su mi bili kriminalci i narkomani. Neke noći se nisam usudio zaspati, a druge sam proveo spavajući s jednim okom otvorenim. Otišao sam na toalet i vidio na podu igle. Nemam razumijevanja prema drogi, shvaćam kada netko uzima nešto u umjerenim količinama ili popije čašu pive, ali ne mogu razumjeti neumjerenost. Nisam znao što da mislim. Udaljavao sam se od drugih. Kosio sam, obrađivao plastenik, a dok je bilo posebno lijepo vrijeme otišao sam na Dravu, kupio špeka i jegera, pustio glazbu, uživao. Bilo je i lijepih trenutaka, naravno - veli nam dugogodišnji beskućnik.

Šest godina čekao da dobije stan

Kada je došao u dom za beskućnike nije propustio priliku da se prijavi na natječaj Grada Varaždina za dobivanje stana, ali navodi kako drugi nisu bili toliko entuzijastični da se prijave. Oni koji jesu ubrzo su ga dobili, sa samo jednom ili dvije godine čekanja, dok je Viktor morao čekati više od šest godina.

- U ožujku sam dobio stan. Bio sam kod javnog bilježnika, sve ugovore potpisao, sve papire uredio, međutim, zbog korone nismo mogli izaći iz prenoćišta. Uselio sam se tek u svibnju. Dobio sam od grada novčanu potporu, a bez pomoćnice pročelnice za socijalnu skrb i civilno društvo Andreje Bobek ne bih dobio potporu ni stan. Izrazito sam joj zahvalan. Naime, bio sam prvi na listi čekanja za gradski stan preko 8 mjeseci i nikako nisam mogao dobiti stan do kad nije lobirala da se meni pomogne. Kada sam se prvi put prijavio prije šest i pol godina na natječaj za gradski stan, bio sam 51. na listi - ispričao nam je sugovornik.

Nakon nabave stana odmah se bacio na posao. Obnova i uređenje bili su mu prioritet, a od fizičkog rada nije bježao.

-Kada sam došao u stan bio je prazan. Podovi, zidovi i vrata bili su crni i sivi... Vrata sam gulio cijeli dan kako bi ih mogao obojiti na kraju dana. Obnovio sam stan i donio svoj namještaj. Napravio sam svoju kupaonicu, čak sam i sam lijepio pločice i zazidao kadu. Perilicu, koja je bila kod sestre u međuvremenu, sam kupio već prije četiri godine. Peć na drva sam uspio nabaviti kako bih se mogao grijati, a u stan sam ju jedva donio uz pomoć obitelji. Polovna kuhinja, polovni štednjak, polovna električna peć, ormari, televizor, sjedeće garniture… - opisuje Viktor.

Smatra da institucije rade svoj posao, ali postoji prostor za napredovanje. Predugo se čeka za jednostavne odluke, a jednostavne radnje zatrpane su i produžene nepotrebnom papirologijom.
Dobivanje mirovine je sljedeći cilj prema kojem dugogodišnji beskućnik teži. Za potpunu mirovinu potrebno mu je još godina i pol rada. Nažalost, operacija koljena koju je u prošlosti prošao otežava mu fizički rad i pronalazak posla.

- Nitko me ne želi primiti kao radnika. Poslao sam već preko 15 molbi, a sada sam napravio molbu uz pomoć socijalne radnice u udruzi Novi put za posao u proizvodnji u Marlexu. Ja želim raditi. Potrebna mi je još godina i pol rada kako bih mogao otići u mirovinu, iako razmišljam da odem u prijevremenu mirovinu. Mogao sam već biti u mirovini, ali me jedan poslodavac uskratio za pet godina radnog staža. Prijavio me samo prva tri mjeseca od pet godina kojih sam proveo kod njega, a ja sam to tek saznao kada je bilo prekasno - navodi Viktor.
Vodi brigu o svim računima. 

- Čuvam sve dokumente, sve potpisujem i organiziram. Želim da sve bude čisto, crno na bijelo. Moj prioriteti su stanovanje i režije, onda dolazi sve ostalo - rekao nam je sugovornik na kraju razgovora.

Potrebno je senzibilizirati javnost

Udruga Novi put uspjela je svojim radom osigurati mjesto varaždinskim beskućnicima koje im pruža potrebnu pomoć. Uz 16 spavaćih mjesta u kojima se, po nalogu Centra za socijalnu skrb, mogu zadržavati do godinu dana s mogućnošću produljenja ugovora, nude se i razni projekti za koje se članovi udruge nadaju da će pomoći beskućnicima kako bi se ponovno reintegrirali u društvo.

- Imamo medicinsku sestru i psihosocijalnog djelatnika. Svi zajedno trenutno sudjelujemo u trogodišnjem projektu „Novi put za život“ u suradnji s Centrom za socijalnu skrb. Cilj projekta je reintegracija i osposobljavanje beskućnika. Započeo je ove godine, te će trajati sveukupno tri godine. Temelji se na radu prema osobnim potrebama beskućnika. Uz to omogućili smo savjetodavne usluge i psihosocijalnu podršku gdje djelatnik i provodi s beskućnicima dva do tri sata razne radionice. Imat ćemo određene materijale za tisak kako bi dodatno senzibilizirali i obrazovali javnost o beskućnicima - vele nam članovi udruge.

Navode kako su donacije su vrlo rijetko novčane, te uglavnom dobivaju hranu i odjevne predmete. Uz pekare Ekos i Edi, sudjeluje i GDCK Varaždin, Lions club žena, Centar za socijalnu skrb i posebice Grad Varaždin koji snaša troškove energenata i održavanja doma.

- Uključujemo se u rad zajednice. Želimo surađivati s drugim udrugama. Želimo da nas ljudi prepoznaju i da shvate da se ovdje nešto postiže. Građani nam se često javljaju, pogotovo stariji, kako bi zatražili pomoć. Kućanski radovi, pogotovo fizički naporni, i odlazak u kupovinu nisu nerijetki zamolbe koje primaju naši korisnici. Oni su također zadovoljni, jer si tada mogu zaraditi nešto dodatnog novca - rekao nam je voditelj udruge Nikola Dugandžić.

Nedjeljom beskućnici nemaju obrok u Caritasu, stoga vrlo često građani donose hranu taj dan kako bi se korisnicima doma mogao omogućiti topli obrok.

- Događalo se da su i ljudi dolazili zajedno s našim korisnicima kuhati nedjeljni ručak. Računali smo da se 10 osoba može nahraniti nedjeljom za 200 kuna. Među korisnicima također postoje članovi koji vole kuhati. Nerijetko je cijeli dom ispunjen lijepim mirisima, tvrdi Dugandžić.


Infobox (Okvir): Grad Varaždin problem prepoznao Mirna Kezele, privremena pročelnica Upravnog odjela za socijalnu skrb, mjesnu samoupravu i civilno društvo, ističe kako je suradnja s udrugom započela zbog prevencije i ublažavanja beskućništva, čije probleme je Grad prepoznao ranije od ostalih. - Grad Varaždin susreće se s problemom beskućništva u jednakoj mjeri kao i drugi gradovi, samo je razlika što je Grad Varaždin problem prepoznao i rješava ga od 2002.godine, prije nego je to postala zakonska obveza za velike gradove koji su sjedišta županije. – ističe Mirna Kezele Pročelnica navodi kako se u Varaždinu trenutno nalazi otprilike 30 beskućnika, ali da ne žele svi koristiti prenoćište. -Suradnja s udrugom Novi put je zadovoljavajuća i dugotrajna, sve probleme oko beskućništva nastojimo zajedno riješiti. Potičemo beskućnike u suradnji sa udrugom na resocijalizaciju i ponovno vraćanje u normalu.- objasnila nam je pročelnica. Navodi i primjer beskućnika Viktora koji se osamostalio uz podršku Grada i udruge, te mu je od strane grada dodijeljen stan na korištenje.
Mirna Kezele, privremena pročelnica Upravnog odjela za socijalnu skrb, mjesnu samoupravu i civilno društvo, ističe kako je suradnja s udrugom započela zbog prevencije i ublažavanja beskućništva, čije probleme je Grad prepoznao ranije od ostalih.

- Grad Varaždin susreće se s problemom beskućništva u jednakoj mjeri kao i drugi gradovi, samo je razlika što je Grad Varaždin problem prepoznao i rješava ga od 2002.godine, prije nego je to postala zakonska obveza za velike gradove koji su sjedišta županije. – ističe Mirna Kezele

Pročelnica navodi kako se u Varaždinu trenutno nalazi otprilike 30 beskućnika, ali da ne žele svi koristiti prenoćište.

-Suradnja s udrugom Novi put je zadovoljavajuća i dugotrajna, sve probleme oko beskućništva nastojimo zajedno riješiti. Potičemo beskućnike u suradnji sa udrugom na resocijalizaciju i ponovno vraćanje u normalu.- objasnila nam je pročelnica.

Navodi i primjer beskućnika Viktora koji se osamostalio uz podršku Grada i udruge, te mu je od strane grada dodijeljen stan na korištenje.

Infobox (Okvir): Suradnja i redovne donacije Gradsko društvo Crvenog križa Varaždin izrazito je zadovoljno radom udruge Novi put, te cijeni njihovu dugogodišnju suradnju, za koju se nadaju da neće prestati u skoroj budućnosti. - Sa udrugom Novi put surađujemo od njihovog osnutka, kroz donacije njihovim korisnicima i donacije samoj udruzi za rad. Redovito doniramo odjeću, obuću i hranu za korisnike te madrace za sklonište. Sredstva prikupljamo kroz humanitarne akcije, donacijom građana ili smo kupili iz vlastitih sredstava. Smatramo da udruga iznimno dobro radi sa beskućnicima, a mi ćemo im u tom radu i dalje pomagati. – poručili su nam iz organizacije.
Gradsko društvo Crvenog križa Varaždin izrazito je zadovoljno radom udruge Novi put, te cijeni njihovu dugogodišnju suradnju, za koju se nadaju da neće prestati u skoroj budućnosti.

- Sa udrugom Novi put surađujemo od njihovog osnutka, kroz donacije njihovim korisnicima i donacije samoj udruzi za rad. Redovito doniramo odjeću, obuću i hranu za korisnike te madrace za sklonište. Sredstva prikupljamo kroz humanitarne akcije, donacijom građana ili smo kupili iz vlastitih sredstava. Smatramo da udruga iznimno dobro radi sa beskućnicima, a mi ćemo im u tom radu i dalje pomagati. – poručili su nam iz organizacije.