Nedjeljno evanđelje o poslanju sedamdesetdvojice učenika koje Gospodin šalje pred sobom završava radošću zbog njihova uspjeha u naviještanju i nadmoći nad neprijateljima, a Isus im kaže: "Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima."
Kakva treba olovka da bi se pisalo po nebu? Ona koja ima dovoljno meko srce da se nesebično daje sve dok se dokraja ne istroši, ali ne premekano, koje se predaje ili puca pred težinom zadatka, i ne pretvrdo, koje se svojeglavo ruci u čijoj je ne da voditi. To je olovka koja ima čvrstu i neslomljivu zaštitnu drvenu šipku, ali koja se da oštriti, pa makar to bilo i bolno, da njezin trag ne bude tup i nerazumljiv, nego jasan i čitljiv. To je olovka koja za sobom ostavlja lijepe riječi, divne crteže, važne podsjetnike, vrijedne spoznaje... tragove dobra, ali ne zato što nikad ne pogriješi, nego zato što dopušta da se njezina greška popravi.
Lijepa je to usporedba, dragi čitatelji, da smo mi Božje olovke. On nas oštri kušnjama da bismo bili bolji, on naše greške briše gumicom svoje ljubavi u sakramentu pomirenja, on nam daje upute u Svetom pismu, on naše pismo, naše riječi i djela, nadahnjuje u molitvi, on naše živote čvrsto, ali nježno drži u svojoj ruci.
Danas se najčešće koriste kemijske olovke ili flomasteri čiji je "karakter" pomalo ohol i nedodirljiv: ne daju se i ne trebaju šiljiti, njihov se trag ne da brisati, napravljene su tako da se ne mogu smanjiti, njihovo se srce lako zamijeni novim… prave se važne, kao da su slika modernog čovjeka koji sve teže razumije Isusov poziv "učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca".
Tom Srcu, koje je ispisalo nebesa kada se do kraja ponizilo i istrošilo iz ljubavi prema ljudima, posvetili smo svoj narod i svoju domovinu. Neka taj čin ne ostane samo mrtvo slovo na papiru, samo prelijepa molitva koja će se zaboraviti i zanos koji će nas trenutno ohrabriti, nego neka nas potakne da budemo istinske olovke koje će živjeti hvalospjev Bogu, himan Bogu – HB olovke koje srca imaju gore kod Gospodina, kako kažemo u svetoj euharistiji.
To su ljudi kojima na srcu nije neizbrisiv trag, popularnost i čast na zemlji, nego svet trag, radost i mir na nebesima. Njihov je život himan Bogu, a njihova imena zapisana su u Božjem Srcu.
Ako pogledamo često prema veličini i ljepoti neba, ako otrgnemo poglede od zemaljskoga blaga i prolaznoga materijalizma, razumjet ćemo što je pravi uspjeh i prepoznati ga u svima onima čiji je fizički trag na zemlji izblijedio, a govore jasnije nego ikad o vrijednostima koje ne blijede, koje svoj izvor i uvir imaju u presvetom Srcu Isusovu. On neka piše po nama i neka se proslavi, kako na nebu, tako i na zemlji! Vlč. Ivica Cujzek
