Blagdan Svih svetih donosi vrijeme tišine, prisjećanja i tuge. Upravo je to prigoda da skupa razmislimo o tome kako se osjećamo kada izgubimo nekog dragog. Kao profesionalni coach i edukant psihoterapijskog pravca koji se bavi smislom, ali i kao osoba koja je sama osjetila gubitak, u današnjoj kolumni želim s vama podijeliti neke misli o tugovanju.
Svako žalovanje ima nekoliko faza
Mnogo je ljudi čulo za model pet faza žalovanja koji je predložila Elisabeth KüblerRoss: poricanje, ljutnja, pregovaranje, depresija i prihvaćanje. Taj je model značajan jer nam daje jezik i sliku za ono što proživljavamo. No, isto tako, važno je naglasiti da ne prolazimo svi kroz te faze kronološki i da ne postoji univerzalni rok za tugovanje. Što to konkretno znači? Ako osjećate da niste „stigli“ do faze prihvaćanja ili da se često vraćate u fazu ljutnje – to je u redu. Proces tugovanja je individualan, i nema točnog obrasca niti trajanja tugovanja.
Tuga ne nestaje – naš život se širi oko nje
Lois Tonkin je još 1996. godine predstavila model koji se često naziva „growing around grief“. Ona slikovito govori da u početku tuga ispunjava većinu našeg „kruga života“, ali s vremenom naš život polako raste oko tog kruga. To znači da tuga i dalje ostaje, ali postaje dio većeg konteksta, zbog čega imamo osjećaj da ona omekšava. Konačno se ponovo možemo radovati, iako i dalje osjećamo bol zbog gubitka. Ovo nam daje važnu dozvolu, da ne osjećamo pritisak da zaboravimo voljenu osobu, da ne budemo „gotovi s tugom“, već da živimo s njom.
Dopustite si tugovati
Nakon što izgubimo voljenu osobu, zbog svega dosad navedenog, mnogi među nama često osjećaju da nam tugovanje nije „dozvoljeno“ i da moramo biti jaki. No, tuga je potpuno prirodan odraz ljubavi i gubitka. Za neke, ta intenzivna faza traje mjesecima, za druge godinama. Ne postoji univerzalan rok kada ćemo tugu nadvladati. Ako ste se prepoznali u ovom dijelu priče, može vam pomoći promjena perspektive. Umjesto da se osjećate kako vas s vremenom boli manje, shvatite da se zapravo život širi oko vaše boli, kroz nova svakodnevna iskustva, nove odnose, novi smisao. Osjećaj lakšeg nošenja s tugom ne znači zaborav te osobe.
Blagdan Svih svetih i obljetnice smrti posebno su teži dani za ljude koji su nekog izgubili. Tada se obično javlja snažniji osjećaj gubitka. Znajte da je to očekivano i prihvatljivo. U tim trenucima možemo reći: „Danas osjećam da je krug ponovo manji“ – i to ne znači da nešto nije u redu.
Ključna je i podrška. Ako ste bliski nekome tko tuguje, možda je najvrijednije ne govoriti: „Sad već moraš krenuti dalje“. Umjesto toga recite: „Tu sam, kad god želiš razgovarati, sjećati se, plakati, šutjeti“. Omogućite osobi koja žaluje da tuga bude vidljiva. To što nastavljate živjeti svoj život nije znak da ste zaboravili osobu koju ste izgubili. Mnogi ljudi osjećaju krivnju kad ponovno osjete radost, smiju se ili planiraju budućnost, kao da time izdaju uspomenu na voljenu osobu. No zapravo, nastaviti živjeti znači dopustiti da ljubav prema toj osobi ostane s vama, samo u novom obliku. Svaki vaš korak naprijed, svaka lijepa misao ili čin dobrote može biti način na koji ta ljubav i dalje živi – kroz vas.
Zato ovih dana kada ćete posjećivati počivališta vaših najmilijih, stanite na trenutak – ne samo da biste se prisjetili, nego i da biste si dozvolili osjetiti kako tuga živi u vama. Ona ne traži da nestane, već da bude saveznik u vašoj priči. Neka se vaš „krug života“ i dalje širi, stvarajući prostor za nešto novo, dok tuga ostaje tiha, ali prisutna, kao dokaz ljubavi koja ne prestaje.
Andreja Rambrot Malenica je profesionalni coach (ECA), NLP Master (ANLP) i edukant psihoterapije. Poduzetnica je devet godina i vodi nekoliko uspješnih biznisa, među kojima je i Centar za coaching. Majka je dvogodišnjeg sina. Tu je da vam pomogne pronaći smisao i svrhu u svim dijelovima vašeg života.
