Umirovljenici u Republici Hrvatskoj žive teže nego ikad prije, mirovine ne mogu pokriti niti osnovne životne troškove, cijene domova za starije i nemoćne značajno premašuju visinu mirovine, umirovljenici često bivaju izigrani sklapanjem ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, a nerijetko su izloženi i nasilju u svojim domovima. Iako bi mirovina trebala biti razdoblje zasluženog odmora nakon više desetljeća rada, nerijetko je riječ o razdoblju prepunom financijskih briga i zdravstvenih problema.
Upravo su starije osobe, i to osobito one koje žive same, najizloženije riziku od siromaštva. Navedena skupa starijih osoba vrlo često biva prevarena sklapanjem različitih vrsta ugovora, bilo onih o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, u kojima ostaju bez svoje imovine koju su stjecali cijeli život, a nerijetko za to ne dobiju odgovarajuću brigu, skrb, uzdržavanje, zdravstvenu zaštitu, iako su se davatelji uzdržavanja na to ugovorno obvezali.
Čak i ako naknadno shvate da je potpisivanje takvih ugovora bila pogreška, umirovljenici se teško odlučuju na pokretanje sudskih postupaka jer su isti skupi i dugotrajni. Iz navedenog je razloga vrlo bitno raditi na edukaciji starijih osoba o njihovim pravima i obvezama koje proizlaze iz ugovora koje sklapaju, a kojima raspolažu svojim pokretninama i nekretninama veće vrijednosti.
Nedavne zakonske izmjene nastojale su doskočiti tom problemu te je za očekivati da će iste doprinijeti sklapanju ugovora koje obje strane razumiju i spremne su poštovati.
Ukoliko pak se odluče za smještaj u domovima za starije i nemoćne osobe, umirovljenici se susreću sa vrlo visokim troškovima koje sami ne mogu podmiriti, ali niti stanje u brojnim domovima nije idealno. Na navedeno je upozorila i pučka pravobraniteljica u svom izvješću iz kojeg proizlaze brojni problemi, prvenstveno manjak medicinskog osoblja zbog niskih plaća i zahtjevnih uvjeta rada, nedostatni higijenski uvjeti, loša prehrana, loši uvjeti za zbrinjavanje nepokretnih osoba, kao i brojni drugi problemi.
Cijene domova uglavnom prelaze iznos od 1.000,00 eura kada je riječ o privatnim domovima, a brojnih od njih ne opravdavaju tako visoku cijenu usluge. Inspekcijski nadzori su u domovima vrlo rijetki, ali očigledno neophodni kako bi se stanje u istima poboljšalo.
Nadalje, sve je veći broj prijava nasilja prema našim starijim sugrađanima i to od strane članova obitelji, a što uglavnom završi prekršajnim postupkom koji dugoročno ne rješava navedenu problematiku niti pak se njome institucije bave sustavno. Nije riječ samo o fizičkom nasilju koje je u pravilu jedino sankcionirano, nego je riječ i o psihičkom nasilju, zanemarivanju, ali i ekonomskom nasilju, a koji se oblici nasilja rijetko prijavljuju.
Ranije navedeni problemi samo su vrh sante leda sačinjene od problema s kojima se susreće starija populacija u našem društvu. Niske mirovine, otežan pristup zdravstvenom sustavu, liste čekanja na preglede i operacije, otežana komunikacija sa institucijama, nedovoljna uključenost starije populacije u društvo, nedovoljan broj domova za starije i nemoćne osobe, samo su neki od problema koji se mogu riješiti jedino sustavno, suradnjom različitih institucija.
Iako pozitivni pomaci postoje, nedvojbeno je da će ovi problemi s godinama postajati sve izraženiji jer je stanovništvo sve starije te se navedenoj problematici mora pristupiti ozbiljno i što hitnije.
