U posljednje smo se vrijeme u člancima bavili pitanjima iz radnog prava, a sve obzirom da je to pravno područje koje je u fokusu interesa jako velikog broja građana.
Iako je radno pravo područje prava koje obuhvaća veliki broj ljudi, nažalost, građani uglavnom nisu potpuno i pravodobno informirani o propisima kojima se reguliraju njihova prava, ali i obveze iz radnog odnosa. Iz tog razloga, vrlo često se nađu u sporovima s poslodavcima koji sa sobom nose financijski teret, dugotrajnost i neizvjesnost.
Osnovna pretpostavka zaštite svojih prava je poznavanje istih te se zato preporučuje svakom radniku da prije potpisivanja ugovora o radu dobro pročita sve odredbe, ali i da provjeri s poslodavcem jesu li određena prava regulirana i drugim primjenjivim propisima, primjerice odredbama Pravilnika o radu.
Radnici često i izgube svoj ugovor o radu, o postojanju Pravilnika o radu nisu informirani, isplatne liste ne čuvaju, a nepravilnosti ili nezakonitosti u postupanju poslodavca ne prijavljuju. Takvo postupanje znatno otežava radnikovu kasniju poziciju u sudskom postupku.
Osnovno pitanje koje zanima svakog radnika je pitanje plaće koju će primiti za obavljeni rad. U smislu Zakona o radu, plaća je upravo to - primitak radnika koji će mu poslodavac isplatiti za rad koji je obavio u određenom mjesecu.
Plaća radnika se može sastojati od osnovne, odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka, a poslodavac je kod obračuna i isplate plaće dužan voditi računa o mjerilima koja su propisana kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili određenim posebnim propisima. Naravno, to ovisi o kojem je radnom mjestu riječ i koji je poslodavac u pitanju.
U smislu zakona dodatcima se smatraju primjerice dodatci za noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom ili blagdanom (to su dodatci koji ovise o broju odrađenih sati pod određenim uvjetima), ali postoje i dodatci koji ne ovise o efektivno odrađenom, poput primjerice uvećanja za navršene godine radnog staža. Konačno, postoje i dodatci koji ovise o ostvarenim rezultatima i radnoj uspješnosti, poput stimulacija.
Ostali primici se u smislu Zakona o radu smatraju svi oni primici koje poslodavac isplaćuje radniku u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, aktu poslodavca ili ugovora o radu.
Kada Zakon o radu govori o pojmu plaće smatra plaćom brutoiznos, odnosno iznos koji se isplaćuje radniku, ali sva javna davanja iz plaće koja se odnose na poreze i doprinose. Dakle, radnicima bi svakako trebalo biti bitno da razlikuju bruto plaću od neto plaće, kako bi uvidjeli koji je uistinu plaća trošak za poslodavca, ali i kako bi znali s kojim iznosom mirovine mogu računati u budućnosti.
Radniku iz radnog odnosa mogu pripadati i drugi primici, poput jubilarne nagrade, regresa, božićnice, naknade troškova, ali takvi se primici ne smatraju plaćom u zakonskom smislu.
Iako je svakom radniku najbitnije da ugovori visinu svoje plaće, nerijetko se u praksi dogodi da plaća nije ugovorena, odnosno da ugovor o radu nema dovoljno podataka iz kojih bi se ista mogla odrediti. Zakon o radu u takvim slučajevima predviđa isplatu primjerene plaće, a to je ona plaća koja se redovito isplaćuje za jednak rad, a ako niti to nije moguće odrediti, onda je dužnost suda da sukladno okolnostima slučaja odredit koja je to primjerena plaća.
U svakom slučaju, osnove i mjerila za isplatu plaće radnika ne mogu biti poslovna tajna i te podatke imate pravo tražiti kada dogovarate iznos svoje plaće.
Kada dogovarate iznos svoje plaće, vodite ujedno računa u kojim rokovima vam je poslodavac dužan isplatiti plaću, a povremeno bi bilo dobro provjeriti plaća li vam poslodavac uredno doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. U svakom slučaju, uvijek tražite obračun plaće iz kojeg je vidljivo kako su iznosi plaće utvrđeni, pa čak i u slučaju kada vam plaća ne bi bila isplaćena tražite obračun neisplaćene plaće.
Prava pripadaju onima koji se o njima brinu, pa stoga vodite računa o tome kako vam poslodavac obračunava i isplaćuje plaću, a kod pregovora oko visine plaće smatrajte se ravnopravnom stranom i nastojte osigurati što bolju poziciju u tom ugovornom odnosu.
