U životu se događaju različite situacije pa je ponekad potrebno pokretati i sudske postupke radi pravnog utvrđenja očinstva djeteta, a samim time i ostvarenja prava djeteta koja iz tog odnosa proizlaze.
Očinstvo se sukladno Obiteljskom zakonu može utvrditi na tri različita načina i to: presumpcijom bračnog očinstva, priznanjem ili sudskom odlukom.
Ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili 300 dana računajući od prestanka braka, majčin muž smatra se djetetovim ocem, osim ako je majka u tom razdoblju od 300 dana sklopila novi brak jer se u tom slučaju muž majke iz posljednjeg braka smatra ocem. To je presumpcija očinstva, ali i od te presumpcije postoje određene zakonom propisane iznimke, a obzirom da je u praksi moguće da činjenica postojanja braka ne govori ništa o tome tko je otac djeteta.
Primjerice, određeni brakovi postoje samo na papiru, a bračna zajednica je odavno faktično prestala. Upravo zbog takvih situacija neka druga osoba, a ne majčin muž, može biti otac djeteta, iako brak pravno još uvijek postoji. U takvoj situaciji, muškarac koji sebe smatra ocem djeteta, premda je majka djeteta još uvijek u braku ili još nije protekao rok od 300 dana od prestanka braka, može uz pristanak majke i njenog muža priznati dijete kao svoje.
Ako pak je dijete rođeno u izvanbračnoj zajednici, otac djeteta može priznati očinstvo na zapisnik pred matičarom, Hrvatskim zavodom za socijalni rad ili pred sudom. Kada se na neki od način prizna očinstvo, svako od tih tijela dužno je bez odgode o tome obavijestiti matičara radi upisa u maticu rođenih.
Obzirom da otac djeteta može biti osoba koja je maloljetna ili lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na osobna stanja, takva osoba očinstvo može priznati pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad koji je nadležan prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta te osobe. Zakon propisuje da se očinstvo može priznati i oporučno, ali i u konzularnom uredu ili diplomatskom predstavništvu na zapisnik.
Obiteljski zakon govori i o tome koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi osoba mogla priznati očinstvo. To može biti punoljetna osoba neovisno o svojoj poslovnoj sposobnosti, osoba koja je još uvijek maloljetna ali je navršila 16 godina i razumije što znači priznanje očinstva i koje su pravne posljedice toga, ali i osoba mlađa od 16 godina ako su s tim suglasni zakonski zastupnici te osobe mlađe od 16 godina, najčešće roditelji.
Jednom kada muškarac prizna očinstvo takvo je priznanje neopozivo, a ako je dijete tek začeto ali nije rođeno, priznanje će imati pravni učinak tek ako se dijete rodi živo. Ako je dijete već umrlo i otac želi priznati njegovo očinstvo, to je moguće samo ako to dijete ima potomstvo.
Ukoliko očinstvo nije utvrđeno niti presumpcijom bračnog očinstva niti priznanjem, jedina mogućnost je utvrđivanje očinstva sudskom odlukom, a tužbu može podnijeti dijete, majka djeteta, muškarac koji sebe smatra ocem ili Hrvatski zavod za socijalni rad. Ako je otac djeteta već umro, takva tužba podnosi se protiv njegovih nasljednika. Pritom je vrlo važno voditi računa o rokovima u kojima se tužba radi utvrđenja očinstva može podnijeti, pa tako dijete to može do navršene 25 godine života, a majka djeteta do navršene 18 godine života djeteta.
Utvrđivanje očinstva djetetu otvara vrata za ostvarivanje određenih prava, pa tako recimo prava na ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, utvrđivanje iznosa uzdržavanja, pravo na nasljeđivanje iza očeve smrti i druga prava te je stoga neovisno o odnosima majke i oca djeteta vrlo važno utvrditi očinstvo na bilo koji od zakonom predviđenih načina.
