Suci i njihov rad, osobito nakon brojnih nedavno aktualnih afera, bivaju pod povećalom javnosti. Građani uglavnom nemaju povjerenje u pravosudni sustav, smatraju da su suci lako potkupljivi, da postupci traju nerazumno dugo, kao i da suci nikada ne odgovaraju za počinjene pogreške, odnosno da nitko ne ocjenjuje njihov rad, pa mogu raditi što ih je volja.
No, to nije tako, osobito ako suci bivaju imenovani na drugi sud u postupku napredovanja, odnosno ako se kandidiraju za predsjednika suda.
Ako sudac želi napredovati ocjenjuje se njegov rad u razdoblje od posljednjih pet godina u kojem je sudac obnašao sudačku dužnost, a ako se sudac kandidirao za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocjenjuje se njegov rad u razdoblju od posljednjih deset godina. Ocjenu rada suca daje sudačko vijeće vodeći se točno određenim mjerilima. Prvenstveno, utvrđuje se broj odluka koje je navedeni sudac donio u usporedbi s brojem odluka koje je trebao donijeti, a ocjenjuje se i kvaliteta tako donesenih odluka, što znači da se utvrđuje jesu li i u kojoj mjeri njegove odluke bile ukidane, poništavane, preinačavane, je li i u kojem broju donesenih odluka počinio bitne povrede postupka.
Nadalje, jedno od mjerila prema kojem se suci ocjenjuju je i uredno obnašanje sudačke dužnosti što znači da se ujedno pazi na to je li sudac poštivao rokove, je li uredno zakazivao ročišta, kojim je redoslijedom rješavao predmete koje je primio u rad. Konačno, važno je i iskustvo u obavljanju sudačke dužnosti, ali se vodi računa i o drugim aktivnostima suca, konkretno je li sudjelovao u stručnom usavršavanju, vodio seminare, radionice i sl.
Dakle, kao i u školi, točno je razrađena metodologija ocjenjivanja sudaca koji dobivaju određeni broj bodova za svaki od gore navedenih kriterija, pa u konačnosti ocjena obnašanja sudačke dužnosti može biti: izvrsno obnaša sudačku dužnost, vrlo uspješno, uspješno, zadovoljavajuće i nezadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost. Kada bi se vaš rad na poslu ocjenjivao ovako strogo utvrđenim kriterijima, koju bi ocjenu sami sebi dali i biste li i dalje kritizirali nerad sudaca?
Konačno, ono što najviše zanima građane je na koji način suci odgovaraju za nezakonit ili nepravilan rad u obnašanju sudačke dužnosti i kako uopće utvrditi što je nezakonit i nepravilan rad. Je li svaka pogrešna primjena materijalnog propisa od strane suca nezakonit rad? Naravno da ne.
Pobliže je to obrazložio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci iz 2015. godine tumačeći na sljedeći način: "Da bi se radilo o nezakonitom radu mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava". Dakle, nije svaka pogrešna primjena materijalnog ili procesnog prava razlog da utvrdimo da sudac nezakonito ili nepravilno obnaša svoju dužnost, nego se upravo sustavom pravnih lijekova omogućuje građanima da potraže, kolokvijalno rečeno, mišljenje višega suda.
Konačno, ako se i utvrdi da je sudac svojim nezakonitim ili nepravnim radom prouzročio štetu građanima, odgovornost će za to snositi Republika Hrvatska, a sudac će svoje pogrešku osjetiti na svojem džepu tek ako Republika Hrvatska zatraži od njega povrat tako isplaćene naknade. Da bi uopće država mogla tražiti povrat tako isplaćene naknade, osnovni je preduvjet da je šteta počinjena od strane suca namjerno ili iz krajnje nepažnje što je zapravo vrlo teško dokazati.
Kada bi bilo omogućeno direktno podnošenje tužbe izravno protiv sudaca, najvjerojatnije bi ih to u potpunosti onemogućilo u obavljanju sudačke dužnosti, pa se opravdano zakonodavac vodio interesom zaštite sudaca, odnosno interesom nesmetanog obavljanja sudačke dužnosti propisujući da tužbu podnesenu direktno protiv suca treba odbaciti, kao i propisujući da nema mogućnosti solidarne odgovornosti suca i Republike Hrvatske.
