Svakom zatvoreniku moraju biti poštovana ljudska prava i to ona propisana Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim propisima i Zakonom o izvršavanju kazne zatvora.
Zatvorenici bi trebali biti smješteni u uvjetima koji su primjereni ljudskom dostojanstvu, zdravstvenim standardima, imati prehranu u skladu sa zdravstvenim standardima, pravo na rad, pravo na dodir s vanjskim svijetom, ali brojne sudske presude pokazuju da uvjeti u hrvatskim zatvorima nisu adekvatni te se zatvorenicima i istražnim zatvorenicima nerijetko dosuđuju značajni iznosi naknade štete zbog pretrpljenih povreda prava osobnosti i dostojanstva za vrijeme boravka u zatvoru.
Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuju da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo, da ne smije biti podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.
Europski sud za ljudska prava također je utvrdio načelna stajališta vezano za uvjete u zatvoru pa je tako utvrdio standard od 3m2 podne površine po zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika kao minimalni standard, svaki zatvorenik pojedinačno mora imati svoje mjesto za spavanje u ćeliji, a ukupna površina ćelije mora biti takva da omogućava zatvorenicima da se slobodno kreću između namještaja. Nedostatak nekog od tih uvjeta može se kompenzirati na druge načine, primjerice duljim boravkom na svježem zraku, dostupnošću ventilacije, prikladnošću grijanja i na druge načine.
Ako neki od tih elemenata nije zadovoljen postoji osnova zatvorenika da pokreće postupak za naknadu štete jer su takvi uvjeti ponižavajući i u suprotnosti sa odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dakle, zatvorenik može zahtijevati od države da mu naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti koja mu je uzrokovana uvjetima u hrvatskim zatvorima.
Iz presuda koje su javno dostupne vidljivo je da su zatvorenici i istražni zatvorenici u hrvatskim zatvorima vrlo često bili smješteni u prenapučenim sobama, da nisu imali adekvatan sanitarni čvor, odnosno čvor bez ventilacije koji nije u potpunosti odijeljen od ostatka prostorije, da su zatvorenici primorani jesti na smijene u istoj prostoriji u kojoj borave svaki dan 22 sata, da nisu imali osigurani adekvatnu zdravstvenu zaštitu i dr.
Ukoliko namjeravati pokrenuti postupak protiv Republike Hrvatske, a radi naknade štete, prvenstveno se trebate obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora jer je to procesna pretpostavka za pokretanje postupka pred sudom. Dakle, moguće je da ćete svoj zahtjev moći ostvariti i mirnim putem, bez pokretanja sudskog postupka, ali ako to neće biti moguće ostvarili ste procesnu pretpostavku da tužite Republiku Hrvatsku.
Budući da je Europski odbor za sprečavanje mučenja u nekoliko navrata upozoravao na probleme u hrvatskim zatvorima uključujući prenapučenosti, ali i nedostatak medicinskog osoblja, a postoje i presude Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske kojima su utvrđene povrede prava zatvorenika, Vlada Republike Hrvatske poduzela je određene mjere za poboljšanje stanja, ali rješavanje tih problema je dugotrajan proces koji uključuje izgradnju novih kapaciteta, primjeru alternativnih mjera, zapošljavanje većeg broja zaposlenika u zatvorima i dr.
Do rješavanja navedene problematike za očekivati je veliki broj sudskih postupaka radi ostvarivanja prava na naknadu štete koja zatvorenicima i istražnim zatvorenicima nastaje zbog neadekvatnih zatvorskih uvjeta.
