Počinitelji kaznenih djela ponekada su i vrlo mlade osobe, i to one osobe koje su navršile 14, a nisu navršile 18 godina koje u zakonskom smislu smatramo maloljetnicima, ali i mlađi punoljetnici, odnosno osobe koje su navršile 18 godina, ali još navršile 21 godinu života. U Republici Hrvatskoj postoji poseban propis, Zakona o sudovima za mladež koji propisuje kako se u kaznenom postupku postupa prema tako mladim počiniteljima kaznenih djela.
Prvenstveno je za istaknuti da se maloljetnicima kao sankcije izriču odgojne mjere, maloljetnički zatvor, a ponekad i sigurnosne mjere. Ako pak je riječ o osobi koja je navršila 14 godina, a nije navršila 16 godina u vrijeme počinjenja kaznenog djela, prema takvoj se osobi ne može niti izreći kazna maloljetničkog zatvora.
Obzirom da je riječ o počiniteljima kaznenih djela koji su vrlo niske kronološke dobi, cilj kaznenog postupka prema njima je pružiti zaštitu, brigu i nadzor, pružiti maloljetniku opću i stručnu naobrazbu te na taj način utjecati na njegov odgoj, ličnost, ojačati njegovu osobnost, a sve s krajnjim ciljem da više ne čini kaznena djela.
Zakon o sudovima za mladež propisuje brojne odgojne mjere poput sudskog ukora, pojačane brige i nadzora, upućivanja u disciplinski centar, odgojnu ustanovu ili odgojni zavod, a kada sud odlučuje koju će od tih mjera izreći vodi računa o brojnim okolnostima i to osobito maloljetnikovoj dobi, psihofizičkoj razvijenosti, osobinama, kakvo je djelo počinio, iz kojih pobuda i u kakvim okolnostima, u kakvim obiteljskim prilikama odrasta i dr.
Osim gore navedenih odgojnih mjera, sud ima mogućnost da izrekne maloljetniku neku od posebnih obveza propisanih gore navedenim Zakonom, pa tako može maloljetniku naložiti da se ispriča oštećeniku, da popravi štetu u skladu sa svojim mogućnostima, da redovito pohađa školu, da se uključi u rad humanitarnih organizacija, ali i brojne druge mjere ovisno o procjeni suda s ciljem da te mjere budu razumne i moguće, da budu prilagođene maloljetniku i uvjetima u kojima živi.
Kao što je ranije napomenuto, u određenim slučajevima, postoji i mogućnost lišenja slobode starijeg maloljetnika ako je isti počinio kazneno djelo za koje je Kaznenim zakonom propisana kazna zatvora od 3 godine ili teža i to kada sud ocijeni da izricanje odgojne mjere ne bi bilo opravdano jer narav, težina djela i visoki stupanj krivnje na to upućuju.
Maloljetnički zatvor ne može se izreći na vrijeme kraće od 6 mjeseci niti dulje od 5 godina, a u određenim slučajevima maloljetnički zatvor može trajati i do 10 godina, a Zakonom je predviđen i uvjetni otpust koji se može tražiti ako je maloljetnik izdržao najmanje jednu trećinu kazne.
Prema maloljetnicima se sukladno Zakonu o sudovima za mladež mogu izreći i sigurnosne mjere uz odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora. Tako se prema maloljetnicima može izreći i mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, zabrana približavanja i zabrana upravljanja motornim vozilom koja se može odrediti samo starijem maloljetniku.
Specifičnost kaznenog postupka prema maloljetnicima je da u takvim postupcima sude sudovi za mladež, a postoje i državni odvjetnici za mladež. Takve bi osobe trebale imati izraženu sklonost za odgoj, potrebe i probitke mladeži, kao i imati osnovna znanja iz područja kriminologije, socijalne pedagogije, psihologije i socijalnog rada.
Obzirom da su maloljetnici sve češći počinitelji kaznenih djela zakonodavac je uvidio da je potrebno vrlo detaljno regulirati kazneno postupanje prema takvim osobama te voditi računa o tome da zatvorska sankcija nije nužno najbolji odabir za postizanje generalne i specijalne prevencije.
