Posljednjih dana građani su više nego ikad zainteresirani za tijek kaznenog postupka protiv svima dobro nam poznatih lica. Izvidi, istraživanje, ispitivanja na USKOKU, dovođenje pred suca istrage, određivanje istražnog zatvora odjednom su postali pojmovima kojima barataju svi, iako je riječ o vrlo složenoj pravnoj materiji.
Ali oduzimanje slobode određivanjem istražnog zatvora vrlo je očigledna posljedica koju je javnost dočekala s oduševljenjem vjerojatno smatrajući da je oduzimanje slobode u konkretnom slučaju na zakonu osnovano i opravdano. Ali što govori Zakon o kaznenom postupku o istražnom zatvoru, odnosno koje su osnove za određivanje istoga?
Da bi protiv određene osobe sud mogao odrediti istražni zatvor mora prvenstveno postojati osnovana sumnja da je ta osoba počinila kazneno djelo. Osnove sumnje ne znače isto što i osnovana sumnja, odnosno da bi se nekome mogla oduzeti ili ograničiti sloboda kao jedno od temeljnih ljudskih prava za to mora postojati viši stupanj vjerojatnosti, odnosno razina potkrijepljenosti činjenicama da je upravo ta osoba počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
Ali to samo po sebi nije dovoljno, nego moraju postojati i druge osobite okolnosti koje će opravdavati određivanje, a kasnije i eventualno produljenje istražnog zatvora.
Ako je osoba u bijegu ili se krije ili postoje neke druge okolnosti koje upućuje na to da će pobjeći, primjerice ako je osoba strani državljanin ili ima dvojno državljanstvo sud će vjerojatno odrediti istražni zatvor kako bi se kazneni postupak mogao lakše provesti, odnosno kako bi osoba bila dostupna tijelima kaznenog progona.
Drugi razlog zbog kojeg se isto tako vrlo često određuje istražni zatvor je jer postoje osobite okolnosti da će osoba uništiti, sakriti ili na bilo koju drugi način manipulirati sa dokazima ako se mu dopusti obrana sa slobode ili će na slobodi utjecati na svjedoke, sudionike ili druge osobe koje sudjeluju u postupku.
Treći razlog koji opravdava oduzimanje slobode istražnim zatvorom je opasnost od ponavljanja ili dovršetka kaznenog djela koje je bilo pokušano, a u tim se slučajevima obično istražni zatvor određuje osobama koje su već ranije bile kažnjavane. Zakon predviđa i druge razloge za određivanje istražnog zatvora, ali ovi su razlozi najčešći i javnost je uglavnom s njima upoznata preko medija.
Naravno da na ročištu za određivanje istražnog zatvora obrana može iznijeti razloge zbog kojih smatra da njegovo određivanje nije opravdano, a postoji i mogućnost žalbe na rješenje kojim se isti određuje. Ako se ista svrha kao i istražnim zatvorom može postići i nekom drugom blažom mjerom, u pravilu se sud odlučuje za izricanje takve mjere; primjerice sud može odrediti zabranu napuštanja boravišta, obvezu redovitog javljanja u policijsku upravu, zabranu približavanja određenoj osobi, ali i brojne druge mjere, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja.
Naravno da istražni zatvor mora biti ograničenog trajanja i da svaku potrebu za njegovim produljenjem ponovno treba ispitati sud. Prvi puta se istražni zatvor određuje na rok od mjesec dana od dana lišenja slobode, a produljuje se za još najviše dva, odnosno tri mjeseca kada je riječ o kaznenim djelima iz nadležnosti županijskog suda, a posebne odredbe o produljenju propisane su za slučajeve iz Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.
Do donošenja prvostupanjske presude trajanje istražnog zatvora ovisi o težini kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, pa naravno što je lakše kazneno djelo, kraće je maksimalno trajanje istražnog zatvora.
Dakle, istražni zatvor bi trebao biti iznimka i ne smije postati kazna prije same kazne te uvijek treba razmatrati primjenu alternativnih mjera umjesto krajnje restriktivne - oduzimanja slobode. Također, nikako ne treba zaboraviti i na presumpciju nevinosti, odnosno moraju postojati činjenice koje će nadjačati pravo na slobodu konkretnog pojedinca.
