Nakon što je nastupila zastara za tužbe protiv banaka za kredite u švicarskim francima, stigla je neugodna vijest s Varaždinskog Županijskog suda ovog ljeta za one koji su banke tužili gdje su suci Građanskog odjela zauzeli stajalište da korisnici kredita u "švicarcima" koji su obavili konverziju u euro nemaju pravo na odštetu. Udruga Franak i korisnici "kredita u švicarcima" bili su već na ljeto šokirani tim zaključkom suda, a sada su još jednom poslali otvoreno pismo Županijskom sudu koje prenosimo u cijelosti:
Sud u Varaždinu srušio sve tužbe za konvertirane kredite
"Poštovane sutkinje i suci Županijskog suda u Varaždinu, vaše pogrešno pravno shvaćanje vezano za potrošače s konvertiranim kreditima, na temelju kojeg pogrešno smatrate da potrošači nemaju pravo na novac koji su im banke opljačkale korištenjem ništetnih ugovornih odredaba, leži na potpuno pogrešnim premisama. Ponovit ćemo kako glasi vaše pogrešno pravno shvaćanje:
„Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.“
U nastavku, osvrnut ćemo se na pogrešne stavove iz nedavne pogrešne presude Stalne službe u Koprivnici, Gž-1325/2021 (u prilogu), u kojoj je sudilo vijeće sastavljeno od sudaca Veljka Kučekovića, kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Damira Ronića kao člana vijeća.
POGREŠAN STAV BROJ 1 IZ PRESUDE GŽ-1325/2021
„S obzirom na to da je sklapanjem Dodatka Ugovora tužiteljica prihvatila konverziju, taj sporazum predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske pa je stoga na temelju članka 145. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) došlo do obnove (novacije), odnosno promjene sadržaja postojećeg ugovornog odnosa. Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i VSRH u rješenju Gos-1/2019.“
Argumenti protiv pogrešnog stava utemeljenog na pogrešnom pravnom shvaćanju iz presude, pod 1:
Vrhovni sud RH čak je 6 puta u pojedinačnim odlukama po revizijama utvrdio da potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravni interes utvrđivati ništetnost iz temeljnog ugovora (Rev-2868/2018, Rev-18/2018, Revd-1805/2020 i Rev-174/2020), da imaju pravo utvrđivati preplaćene iznose anuiteta (Rev-809/2021) te da se ništetne ugovorne odredbe ne mogu konvalidirati nikada, a to znači da nema niti govora ni o kakvoj obnovi odnosno novaciji (Rev-1070/2019). Revizije Rev-174/2020 i Revd-1805/2020 potvrdio je i Ustavni sud odbacivanjem tužbi banaka u svojim odlukama U-III-1995/2023 i U-III-5853/2020.
POGREŠAN STAV BROJ 2 IZ PRESUDE GŽ-1325/2021
„Dakle, budući da je na temelju kogentnih odredbi iz članka 19.c ZIDZPK-a tuženik u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, tužiteljica je po tome u cijelosti obeštećena i suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja nema pretpostavki za povrat zbog stjecanja bez osnove, odnosno ne postoji pravna osnova na temelju koje bi imala pravo na isplatu koju potražuje u ovom parničnom predmetu. Naime, tužiteljica nema pravo na isplatu zatraženih preplaćenih iznosa po osnovu ništetnih predmetnih ugovornih odredbi jer razlika koju zahtijeva tužbom nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika.“
Argumenti protiv pogrešnog stava utemeljenog na pogrešnom pravnom shvaćanju iz presude, pod 2:
Pogrešan stav suda temelji se na situaciji u kojoj još uvijek nije bila utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF. Osim toga, nije točna odnosno protivna je činjenicama proizvoljna tvrdnja ŽS u Varaždinu kako navodno "iznos koji potrošač zahtijeva tužbom nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika.“, jer upravo ta novčana razlika navedena u presudi jest ostala kod banke, banka je drži kod sebe sve do danas i nije je nikada vratila potrošaču.
Tada, u toj situaciji, budući da nije bila utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF, preostala glavnica koju je trebalo konvertirati bila je prividno zakonita i pravilno utvrđena glavnica, koja se onda konverzijom smanjila. No, nakon utvrđenja ništetnosti valutne klauzule CHF, ta preostala glavnica u CHF-u prestala je postojati, i to retroaktivno, jer nakon što je pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule CHF ta ništetnost vrijedi od početka ugovornog odnosa, i to znači da na dan konverzije de facto nije postojala nikakva glavnica izražena u valutnoj klauzuli CHF, nego je jedina glavnica koja je u tom trenutku postojala ona glavnica koja se izražava bez rasta tečaja i bez rasta kamata. Za tu i takvu glavnicu bilo je dovoljno uplatiti kunske iznose anuiteta utvrđene u početnom otplatnom planu, a svaki potrošač koji nije imao raskid ugovora uslijed neplaćanja svojih rata svakako je debelo preplatio iznose potrebne za dostizanje glavnice po početnom planu u kunama na dan konverzije. Uslijed toga, unatoč valjanosti konverzije koju ne sporimo niti je to bitno za utvrđenje punog obeštećenja potrošača, na temelju ništetnosti odredaba o kamati i valuti nastaje retroaktivno od početka ugovornog odnosa nova činjenična situacija gdje potrošač na dan konverzije ima pravo na sljedeće:
- Ima pravo na kunsku preostalu glavnicu po početnom otplatnom planu, koja je manja od konvertirane glavnice, i za koju nije potrebno uzimati u obzir ništa drugo osim uplata predviđenih po početnom otplatnom planu, dok sve uplaćeno iznad toga potrošač mora dobiti natrag zajedno sa zateznim kamatama, jer je sve iznad toga nepošteno stjecanje banke.
- Ima pravo na preplaćene iznose kamata i preplaćene iznose tečaja zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaku utvrđenu preplatu od dana uplate pojedinog anuiteta, jer je banka nepošteni stjecatelj. Preplata utvrđena u konverziji, koja se bazira na potpuno drugačijoj premisi od premise posljedica ništetnosti, čini svega oko 10 % preplaćenih anuiteta i pripadajućih zateznih kamata. Ta preplata iz konverzije ne smije se oduzimati od glavnice ukupnog duga preplaćenih anuiteta, jer bi se time prekršilo pravilo o vraćanju duga iz članka 172. Zakona o obveznim odnosima, budući da je do dana konverzije dospjela i zatezna kamata koja je puno veća od preplate iz konverzije.
- Budući da je kunska preostala glavnica po početnom otplatnom planu na dan konverzije manja od konvertirane preostale glavnice, potrošač ima pravo i na tu razliku sa zateznim kamatama od dana konverzije.
U prilogu našeg otvorenog pisma dostavljamo presudu Županijskog suda u Zadru, Gž-632/2023 (u prilogu) u kojoj se može vidjeti kako je vještak utvrdio sve te razlike o kojima pišemo odnosno da je sve to što pišemo apsolutna istina, pa je tako vještak utvrdio da konverzijom potrošač nije obeštećen, a ŽS u Zadru je to prihvatio, i to na sljedeći način:
- Utvrdio je koliku je ukupnu preplatu priznala banka konverzijom, a tu preplatu čini ukupno smanjenje glavnice i preplata utvrđena konverzijom, u konkretnom slučaju to je bilo 207.990,75 kuna, od čega je glavnica smanjena za 187.611,00 kuna i priznata je preplata u iznosu 20.379,75 kuna, što zajedno iznosi 207.990,75 kuna.
- Utvrdio je kolika je preplata na dan konverzije iznosila na temelju prava na umanjenje glavnice izuzećem ništetnih odredaba te na temelju prava na isplatu preplaćenih iznosa. Ukupno je glavnica trebala biti smanjena za 229.426,32 kune te je ukupno preplaćeno 84.639,00 kuna kamata i tečaja, što zajedno iznosi = 314.426,32 kune.
- Na kraju se usporedbom iznosa na koje potrošač ima pravo izuzećem ništetnih odredaba i iznosa koje je dobio konverzijom dolazi do rezultata 314.426,32 - 207.990,75 = 106.435,57 kuna obeštećenja koje pripada potrošaču i na koje se još imaju obračunati i zatezne kamate, jer zatezne kamate također nisu obuhvaćene konverzijom.
U nastavku dajemo izvadak iz presude u kojem je sažeto pojašnjeno vještačenje, s naglaskom na najvažnije dijelove.
„25. Vještak dipl. oec. D. B. je u svom nalazu i mišljenju od 30. siječnja 2023. utvrdio:
- da stanje glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. utvrđeno primjenom početno ugovorene kamatne stope i tečaja za CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi 57.960,36 eura / 442.672,27 kuna;
- da je tuženica sukladno ZID ZPK u postupku konverzije utvrdila stanje glavnice na dan 30. rujna 2015. godine u simuliranom planu otplate kredita u EUR u iznosu 64.482,63 eura /484.848,59 kuna;
- da je tuženica na dan 30. rujna 2015. godine imala evidentiranu glavnicu kredita u iznosu 96.168,68 CHF što preračunato prema važećem tečaju banke za CHF odnosno EUR na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 88.047,08 EUR/672.459,59 kuna;
- da je prema ishodu otvorenih stavki tuženice stanje glavnice kredita / duga izraženo u valuti HRK važećoj na dan 30. rujna 2015. godine, u odnosu na stanje glavnice na dan odobrenja / isplate kredita, ili glavnica kredita nakon 9 godina otplate (razdoblje u kojem je otplaćeno 111 anuiteta) veća od početne glavnice (542.558,91˂672.459,59);
- da je tuženica u postupku konverzije sukladno ZID ZPK /2015 umanjila glavnicu kredita za iznos od 24.564,45 eura/187.611,00 kuna (672.459,59- 484.848,59=187.611,00);
- da kada se glavnica kredita utvrđuje izračunom koji pretpostavlja da su odredbe ugovora o kamati i valuti ništetne umanjenje glavnice kredita iznosi 30.086,72 eura/229.787,32 kuna (672.459,59-442.672,27=229.787,32);
- da nepriznati iznos umanjenja glavnice iznosi 5.522,27 eura/42.176,32 kuna (229.787,32-187.611,00=42.176,32);
- da je u izračunu konverzije tuženica sukladno čl. 19.c toč. 5. ZID ZPK utvrdila pretplatu tužitelju u iznosu 2.668,38 EUR, a koji iznos da je utvrđen usporedbom obveza izračunatih u simuliranom planu otplate u EUR, sa stvarnim uplatama za otplatu glavnice i redovne kamate / anuiteta u HRK preračunatim prema tečaju EUR važećem na dan svake pojedinačne uplate i time umanjila glavnicu za iznos od 187.611,00 kuna;
- da priznata pretplata u konverziji podrazumijeva da je tuženica priznala tužitelju restituciju u iznosu od 207.990,75 kuna (187.611,00 kuna+20.379,75 kuna=207.990,75 kuna);
- da izračun koji pretpostavlja da su odredbe o kamati i valuti ništetne daju tužitelju pravo na restituciju u iznosu od 314.426,32 kuna (229.426,32 kuna + 84.639,00 kuna = 314.426,32 kuna);
- da neto preplata na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 14.126,44 eura/106.435,57 kuna (314.426,32-207.990,75=106.435,57), od čega 11.233,54 eura /84.639,00 kuna otpada na novčanu razliku između stvarno isplaćenih mjesečnih anuiteta iz osnovnog Ugovora o kreditu u razdoblju od sklapanja ugovora do datuma provedbe konverzije (30. rujna 2015.) i mjesečnih anuiteta koje bi tužitelj platio tuženici u tom razdoblju da se nije mijenjao početni tečaj CHF, odnosno da se cijelo vrijeme primjenjivao tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita tužitelju.“
Dakle, ukratko, upozoravamo vas na sljedeće, i tražimo da hitno promijenite svoje potpuno pogrešno pravno shvaćanje:
- Konverzijom nije uklonjena ništetnost koja je nastala na početku ugovornog odnosa, niti je to moguće, niti je ZIDZPK 102/15 imao tu intenciju. Intencija toga zakona nije imala nikakve veze s posljedicama ništetnosti iz temeljnog ugovora, i to je bila samo jedna privremena mjera prije nego što se uopće znalo kakva će biti konačna presuda u slučaju franak.
- Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža prava i obveza na način da bi potrošač bio doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetnu promjenjivu kamatnu stopu i ništetnu valutnu klauzulu CHF, banke konverzijom nisu vratile sve nepripadajuće koristi, već samo dio njih, i banke nisu platile zatezne kamate na obračunano neosnovano stjecanje što moraju uslijed činjenice da su banke nepošteni stjecatelji.
- Potrošači s konvertiranim kreditima, na temelju vašeg pogrešnog pravnog shvaćanja oštećeni su za oko 50 % obeštećenja u odnosu na potrošače koji nisu konvertirali kredite, ali nedvojbeno na temelju presude dobivaju preplaćene anuitete i pripadajuće zatezne kamate.
Za štetu potrošačima s konverzijama čije prvostupanjske presude završe na vašem sudu odgovorni ste vi i vaše pogrešno pravno shvaćanje, kojim ste srušili preko 2.000 godina rimskog prava u provaliju. Drugim riječima, za vas više ne vrijedi; „Qoud ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere.“
Mi ne sumnjamo da će sve presude Županijskog suda u Varaždinu utemeljene na vašem pogrešnom pravnom shvaćanju biti ukinute na Vrhovnom sudu RH!
Pozivamo vas na hitno ponovljeno vijećanje, i hitnu promjenu vašeg potpuno pogrešnog pravnog shvaćanja!"
