Društvo bivših sportaša, s kojima pijem kavu u kvartovskom kafiću, svakodnevno pronađe neku temu za lamentiranje. Bude tu svakakvih rasprava pa i povišenih tonova. Sve u granicama fair-playa jer sutra je novi dan, nova tema, nova polemika. Tipično penzionerski.
Neki dan vodila se je zanimljiva diskusija oko toga ima li Varaždin potencijala za razvoj sportskog turizma. - Imamo vrhunsku sportsku infrastrukturu kakvu nemaju ni puno bogatiji gradovi na zapadu. Dva moderna stadiona, Varteks i Slobodu, sportsku Arenu na Dravi, Gradske bazene, Sportski centar TTS - srčano je diskusiju započeo Vlatko. – A gdje ti budu spavale sve te momčadi kad dođu na pripreme ? – bocnuo ga je Ivek. U trenutku kada se je u raspravu uključio Perica pojašnjavajući da su hoteli Turist, Park i Varaždin u stanju zadovoljiti prohtjeve najzahtjevnijih sportskih ekipa iz cijeloga svijeta, u kafić je ušao naš prijatelj Tomislav Vrbnjak. Osoba koja je među nama najpozvanija na tu temu nešto reći.
– Varaždin je idealna sportska destinacija. Dovoljno malen da ti je sve na dohvat ruke, a dovoljno urban da se sportaši ne osjećaju izolirano, što se danas sve više traži. Za naš grad sportske pripreme čak nisu nešto novo i neuobičajeno. Varaždin po tom pitanju ima vrlo dobre reference. Svi se sjećate da se u našem gradu već pripremalo nekoliko svjetskih seniorskih i juniorskih reprezentacija i poznatih klubova iz različitih sportova, a da vam ne nabrajam sva poznata sportska imena koja su kod mene dolazila na rehabilitaciju, što također spada u sportski turizam. – jezgrovito nam je pojasnio Vrbnjak.
Višestruki prvak Hrvatske u biciklizmu
Tomislav Vrbnjak nekadašnji je vrhunski varaždinski sportaš, a danas u svijetu priznati sportski i zdravstveni djelatnik. Rodio se u Varaždinu 1967. godine u sportskoj obitelji. Otac mu je bio uspješan biciklist „Sloge“ pa se Tomislav već kao dijete zarazio biciklizmom. U mladenačkoj dobi krenuo je očevim stopama te mu biciklizam postaje glavna preokupacija u životu. Bio je vrlo uspješan natjecatelj. Kao najperspektivniji biciklist u generaciji koju je vodio trener Biciklističkog kluba „Sloga“ Antun Remar u razdoblju od 1981. do 1987. godine, sa svojim kolegama Drevenom i Posavcem bio je osvajač momčadskog prvenstva Hrvatske (1982.) te pojedinačni višestruki osvajač naslova prvaka Hrvatske (1983. ml. junior – kronometar; 1984. i 1985. junior - cestovno, 1985. junior -kronometar i 1986. senior – brdsko).
Tomislav Vrbnjak – član Hrvatske biciklističke reprezentacije
Briljantna biciklistička karijera nije ostala nezamijećena u hrvatskim biciklističkim krugovima. Godine 1988. Vrbnjak prelazi u najbolji hrvatski biciklistički klub tog vremena, „Kamen“ iz Pazina. U njemu slavodobitno nastavlja svoj pobjednički pohod hrvatskim cestama, pridodavši osvojenim trofejima još jedan pehar za naslov seniorskog prvaka Hrvatske (1988.- kronometar).
Član zdravstvenog tima „vatrenih“
Unatoč velikim odricanjima, Vrbnjak nikada nije zapostavio školske obaveze. Oba su mu roditelja bili medicinske struke pa je i on sam krenuo njihovim stopama odabravši fizioterapiju, kineziterapiju, odnosno rehabilitaciju. Nakon okončanja školovanja zaposlio se, kao mladi fizioterapeut, 1992. g. u NK-u „Varteks“. U njemu s dr. Mihovilom Posavcem postavlja temelje zdravstvene službe unutar kluba koji je netom postao prvoligaš. Naučen na disciplinu i samoprijegor na poslu, bio je vrlo marljiv i savjestan. Vrbnjak je radoholičar. Profesionalac do boli.
Momčad i rukovodstvo NK-a „Varteks“ tijekom boravka u Indiji, 1993. godine. (Tomislav Vrbnjak stoji treći slijeva)
Dobar glas o prvoklasnom varaždinskom fizioterapeutu došao je do ušiju Miroslava Ćire Blaževića koji ga priključuje svom stručnom timu tijekom vođenja nogometne reprezentacije Hrvatske. Vrbnjak je bio član zdravstvenog tima Ćirinih „vatrenih“ na Europskom nogometnom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine te na nezaboravnom Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, kada je Hrvatska osvojila brončanu medalju.
Nogometna reprezentacija Hrvatske – osvajač brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine (Tomislav Vrbnjak u drugom redu s bijelom kapom; Foto: Robert Valai)
Njegove ljudske kvalitete i iznimno fizioterapeutsko umijeće u reprezentaciji ubrzo spoznaju hrvatske nogometne zvijezde pa ga 1999. godine legendarni „vatreni“ Zvonimir Boban dovodi u Italiju, u nogometni klub „Milan“.
Život u Milanu
AC „Milan“ je u to vrijeme bio jedan od najboljih svjetskih nogometnih klubova. U Milanu je Vrbnjak ostao punih deset godina. Osim stručnog napredovanja i dragocjenih iskustava do kojih je došao radeći u tako velikom klubu, Vrbnjak je kroz posao u Milanu upoznao i mnoge važne osobe – sportaše, gospodarstvenike, političare, umjetnike. Predsjednik AC „Milan“ bio je bivši predsjednik Vlade Republike Italije Silvio Berlusconi, a momčad kluba činile su mega nogometne zvijezde tog vremena - Weah, Rivaldo, Ronaldinho, Maldini, Ševčenko te naši Boban i Šimić. Tadašnja momčad „Milana“ na tržištu je vrijedila stotine milijuna eura i bilo je logično da medicinski tim, čiji je jedan o važnijih članova bio Vrbnjak, mora biti jednako cijenjen i stručan.
Tomislav Vrbnjak ( u sredini) na radnom mjestu u AC „Milan“
Tijekom boravka u Milanu Vrbnjak je nastavio surađivati s HNS-om pa je 2002. godine bio na svjetskoj nogometnoj smotri u Južnoj Koreji, kada je izbornik hrvatske reprezentacije bio Mirko Jozić. Deset godina kasnije, u vrijeme kada je reprezentaciju vodio Igor Štimac, Vrbnjak se ponovo našao u zdravstvenom timu Hrvatske nogometne reprezentacije. Njegovu stručnost i kvalitete prepoznao je također i Talijanski nogometni savez pa je Vrbnjak na Europskom prvenstvu koje se održavalo u Portugalu 2004. godine bio u sastavu reprezentacije Italije koju je vodio poznati trenerski mag Giovanni Trapattoni.
Vrijedno je zabilježiti još jednu posebnost vezanu uz junaka moje današnje priče. U bogatoj nogometnoj karijeri Tomislav Vrbnjak je svoje usluge pružao čak u tri prestižne europske nogometne selekcije. Uz već spomenute Hrvatsku i Italiju Vrbnjak je, zahvaljujući pozivu najboljeg ukrajinskog nogometaša u povijesti, Andrije Ševčenka, bio i fizioterapeut reprezentacije Ukrajine.
Otvaranje poliklinike
Godina je 2009. Prošlo je talijanskih deset godina obitelji Vrbnjak. Primaklo se vrijeme da kćer Lara krene u školu. Supružnici Vrbnjak našli su se u velikoj dilemi, ostati u Italiji ili se vratiti doma u svoj Varaždin. Zajedno su odlučili da Lara u prvi razred krene u domovini. Samozatajna i skromna obitelj Vrbnjak tako je odlučila okončati nadasve uspješnu inozemnu karijeru vrhunskoga sportskog fizioterapeuta, a mukotrpno zarađen novac investirati u poduzetnički pothvat – otvaranje vlastite poliklinike. Izgradnjom TTS centra u Varaždinu Vrbnjaki su osnovali tvrtku „Medical“ koja se bavi fizikalnom medicinom i rehabilitacijom. Nije im u početku bilo sve idealno, ali je vrijedilo istrpjeti sve poteškoće.
Stanujem preko puta TTS-a pa sam nerijetko zatečen kad s prozora ugledam kako iz nekog automobila strane registracije izlazi meni poznato svjetsko sportsko ime i produžuje u njegovu polikliniku „Medical“. Vrbnjak se time ne hvali, niti ne voli pričati o tome. Razumijem, diskrecija je dio njegovog posla. Dobrohotni i nenametljivi Tomislav Vrbnjak, bez velike pompe i buke pruža vrhunske sportske i medicinske usluge korisnicima iz cijelog svijeta. Sport i pomaganje sportašima naprosto je smisao njegovog života.
