Iako je Radio Varaždin otišao u povijesnu ropotarnicu, sjećanja na dane kad su njegovi djelatnici ispisivali povijest ne blijede.
Sve je počelo s nekolicinom varaždinskih entuzijasta i zaljubljenika u radio-tehniku, koji su, predvođeni studentom-genijalcem iz Zagrebačke ulice Preradom Barbotom, u neimaštini i uz nevjerojatnu količinu strasti konstruirali prvu radio-stanicu u povijesti grada Varaždina. Radio Varaždin počeo je s radom 10. srpnja 1945. godine, iako se službeni početak rada vodi od 27. srpnja.
Prerad Barbot (1917—1989), utemeljitelj radioamaterizma i otac prve radio stanice u Varaždinu
Kao što bi i mogli pretpostaviti, najslušanija emisija novopokrenutog Radija Varaždin bile su vijesti. Zahvaljujući mladom uredniku informativnog programa Antunu Golobu, nezaobilazni dio vijesti od prvog dana bile su i informacije iz sporta. Taj za sport veliki privilegij nije bio nimalo slučajan. Urednik Antun Golob, osim što je slovio za vrsnog novinara, bio je sportaš od „glave do pete“ i odličan nogometaš koji je igrao za sva tri varaždinska kluba: „Vešku“, „Slaviju“ i „Slobodu“.
Antun Golob (1919 - 1995), svestrani sportaš, igrač „Veške“, „Slobode“, „Slavije“ i „Tekstilca“, a kasnije glavni urednik „Varaždinskih vijesti“, radio i TV novinar, uvaženi varaždinski publicist
Privrženost prema sportu koju su gajili urednik Antun Golob i njegov redakcijski kolega Dragutin Krnoul pridonijela je izvršenju prvog direktnog prijenosa nekog sportskog događaja u Varaždinu. Realizirati direktan radio-prijenos sa stadiona „Varteks“, godinu dana nakon završetka rata bio je poduhvat koji bi danas mogli poistovjetiti s razvijanjem neke Internet platforme.
U to vrijeme bio je to vrlo zahtjevan tehnološki projekt - puno veći od postavljanja „radio-zvučnika“ kojeg je na svom tavanu na Korzu i na utakmicama „Veške“ povremeno znao postavljati radio - mehaničar i veliki zaljubljenik u sport Davorin Sobjeslavski (starijim generacijama poznatiji kao svekar operne dive Nevenke Petković Sobjeslavski). Da bi se realizirao direktan radijski prijenos, novinari radija Varaždin Golob i Krnoul prvo su na to trebali nagovoriti tehničke eksperte, direktora radija Prerada Barbota i njegove najbliže suradnike Vladimira Vigelea, Teodora Hirša i Cvetka Rukavinu.
Uspostava direktnog prijenosa predstavljala je za zanesenjake tehničke struke veliki tehnološki pothvat pa su odlučili prihvatiti izazov. U realizaciju direktnog prijenosa ušlo se 2. lipnja 1946. godine. U Varaždinu se je igrala prvenstvena utakmica Hrvatske nogometne lige između domaćeg Tekstilca (kasnije Varteks i Varaždin) i medijski atraktivnog splitskog Hajduka. Pripremajući se za prijenos, Barbot je na vrhu starih drvenih tribina stadiona u Zagrebačkoj 94 dao napraviti malu kabinu u kojoj je bilo mjesta samo za trojicu najnužnijih, dvojicu novinara i tehničara s kutijom u kojoj se nalazio prijenosni primopredajnik koji su sami izradili.
Prenosilo se samo drugo poluvrijeme. Tijekom poluvremena, uoči samog početka prijenosa, atmosfera na stadionu bila je fantastična. Tekstilac je protiv slavnog splitskog Hajduka pred 4000 razdraganih gledatelja nakon prvog dijela vodio s 2:0. Reporteri Golob i Krnoul prijenos su odradili vrlo profesionalno, za svaku pohvalu, često susprežući emocije, kako ih ne bi ponesao uzavreli ambijent na tribini. S vremenom na vrijeme, u kabinu je znao proviriti razdragani direktor Barbot, kako bi reporterima dao do znanja da se sve odvija po planu i da se perfektno čuju i u Zagrebu. Prijenos je završio bez ikakvih smetnji i poteškoća, a reakcije slušatelja bile su izvrsne. Bio je to veliki trijumf znanja tehničara i reportera Radio Varaždina.
Oduševljeni su bili i navijači „varaždinskih šnajdera“ jer je veličanstvenu pobjedu ostvario njihov „Tekstilac“ koji je na kraju s 3:0 deklasirao favorizirane i pokisle splitske zvijezde. Bio je to dan za pamćenje. Prijenos je jedino teško pao navijačima „Hajduka“ jer su za poraz saznali isti tren.
NK „Tekstilac“ – Momčad NK-a Tekstilac iz 1945. godine; stoje s lijeva: Branko Tešanić, Smail Gušić, Franjo Arapović, Rudolf Starej, Branko Crnčec, Josip Janušić, Vinko Kuhar, Oskar Bradaška; čuče: Antun Kolar, Rajko Ritmanić i Rudolf Vostatek
Kako bi uz već nabrojene heroje prvog radijskog direktnog prijenosa u Varaždinu ostao spomen i na ostale sudionike ovog povijesnog tehničko-sportskog ostvarenja, spomenuti ću njihova imena: za „Hajduk“ su tog dana nastupili: Jozo Matošić, Kokeza, Broketa, Batinić, Luštica, Radovniković I, Mrčić, Frane Matošić, Andrijašević, Lokošek i Radovniković II, a za domaći „Tekstilac“: Ritmanić, Čop, Gušić, Kuhar, Kolar, Ožeg, Tešanić, Vostatek, Lampelj, Janušić i Novak. Sudio je sudac Podupski iz Zagreba.
