Mario Manola - najbolji varaždinski golgeter

Marijan Hižak | 14.3.2022. u 21:43h | Objavljeno u Sve te godine

Godina 1964. Stadion NK-a "Varteks". Na zelenom travnjaku, u sjeni starih drvenih tribina, pod nadzorom trenera Ante Oljice i njegovog kondicijskog pomoćnika Dražena Ožega, neumorno je treniralo dvadesetak igrača. Radnu atmosferu varaždinskog nogometnog drugoligaša nije mogao poremetiti niti prodoran zvuk sirene kojom je, po tradiciji, vlakovođa pozdravljao igrače prilikom prolaska vlaka kraj igrališta.

Od legendarne momčadi koja je pobijedila splitski Hajduk i igrala u finalu Jugo-kupa 1961. godine, na treningu su se mogla vidjeti tek trojica igrača - Blaž Jurec, Joža Matković i Iva Rodik. Rukovodstvo kluba nije previše očajavalo zbog toga. Dosadašnja iskustva u vođenju kluba pokazala su da je najbolja kombinacija kada rutini i iskustvu starijih igrača pridodaš svježu krv, mlade i ambiciozne juniore koji su kao po traci svake godine izlazili iz inkubatora klupske Škole nogometa.

NK "Varteks" nikad nije oskudijevao s kvalitetnim i talentiranim poletarcima. Snažna juniorska selekcija kluba te je godine u orbitu izbacila trojicu igrača koji su svojim potencijalom odmah mogli biti u sastavu prve momčadi. U nogometnoj sezoni 1964./65. to su bili perspektivni osamnaestogodišnjaci - Rudolf Cvek, Stanko Švarc i Mario Manola. Današnju kolumnu posvetio sam jednom od njih - Mariju Manoli, najboljem strijelcu NK-a "Varteks" u povijesti.

Najbolji sportaš grada

Mario Manola rođen je 1946. godine u Varaždinu. Dolazi iz sportske obitelji. Njegov otac Ante Manola bio je sportski funkcioner u NK-u "Varteks"(ex "Tekstilac"), od 1945. do kraja 70-ih. Zahvaljujući ocu, Mario je zavolio sport još kao dječak. Prvi sport bio mu je tenis. U njemu se nije pronašao pa je počeo trenirati u "supićima" (pionirima) "Varteksa". Godine 1960. trener Ante Oljica priključuje ga juniorskoj momčadi gdje se ističe s izuzetnim realizatorskim sposobnostima, a što pokazuje podatak da je bio najbolji strijelac (39 zgoditaka) juniorskog prvenstva Hrvatske u sezoni 1963./64.

manola_junior.JPG

Mario Manola

U dresu prve ekipe "Varteksa" debitirao je s 18 godina u susretu s NK-om "Čelik" iz Zenice u tadašnjoj 2. Jugoslavenskoj ligi. Punih je jedanaest sezona bio standardni "Varteksov" prvotimac. U sezoni 1970./71. s postignutih 25 zgoditaka bio je najbolji strijelac 2. lige – zapad. Tijekom igranja za NK "Varteks", Mario Manola proglašen je za Najboljeg sportaša grada Varaždina (1971.), a dva puta bio je član ekipe koja je proglašena za Najbolju momčad grada (1971. i 1974.). Godine 1976. Manola završava igrački staž u Zagrebačkoj 94. te prelazi u NK "Sloboda". Tamo igra neopterećen, za svoju dušu. Iako među amaterima, majstor ostaje majstor. Već prve sezone igranja na "Slobodi" Manola postiže apsolutni rekord od 50 postignutih golova u sezoni što ga potvrđuje kao jednog od najvećih golgetera izraslih u varaždinskom nogometu.

manola_74_75.JPG

Momčad NK-a "Varteks" iz 1973. godine - Stoje s lijeva: Matković J., Jagečić, Čop, Ivanković, Ivanušić, Matković D., Janžek, Cvek, MANOLA; Čuče: Šoprek, Kolonić, Lukač, Poljanec, Švarc, Vugrinec i Hižak

Po završetku igračke karijere Manola se okušao kao trener u "Slobodi", da bi nakon toga preuzeo brigu o vođenju mlađih selekcija u NK-u "Varteks". Bio je više nego uspješan u prijenosu nogometnog znanja. Pod njegovim vodstvom kadeti NK-a "Varteks" 1998. godine osvojili su prvenstvo Hrvatske.

Plava devetka

U blistavoj nogometnoj karijeri Marija Manole najveći hendikep bila je samozatajnost, obazrivost i nenametljivost. Unatoč njegovom vrhunskom nogometnom umijeću, svi treneri koji su ga trenirali bili su opterećeni time da će ih javnost optužiti što forsiraju Marija samo zbog toga što mu je otac predstavljao veliku figuru u vođenju kluba. To nije bilo nimalo točno. Mario je bio potencijal koji bi u drugom klubu sigurno napravio puno veću karijeru. Jer, bio je istinski golgeter s urođenim osjećajem za gol. Naprosto kralj protivničkog šesnaesterca s istančanim udarcem lijevom i desnom nogom. Imao je sjajan osjećaj za "tajming", vrhunski skok i udarac glavom. Sportski novinari tepali su mu da je majstor lažnjaka, strah i trepet protivničkih vratara.

Nosio je broj 9 na dresu. Pod tim brojem odigrao je najvažnije i najljepše utakmice za NK "Varteks". Nositi broj devet u to vrijeme bilo je vrlo simbolično. Plavu devetku nosili su najveći strijelci u varaždinskoj nogometnoj povijesti - Lampelj, Heinl, Pikl, Borovec… Velika je razlika između nogometa koji se igrao u vremenima Manole i nogometa koji se igra danas. Danas se trči, nekad se driblalo. Nekoć su se pokrivali igrači, danas se pokriva teren.

manola_trofej.JPG

Mario Manola

Mario Manola danas uživa u slatkim čarima penzionerskog života. Sreo sam ga neki dan na placu. Visok, korpulentan, s pokojom sijedom i desetak kila viška, doima se istim. Tih i nenametljiv – najbolji strijelac NK-a "Varteks" u povijesti.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.