"Što govoriš, to postojiš"

| 13.9.2021. u 21:31h | Objavljeno u Promišljanje

Uživljavajući se u nedjeljni evanđeoski ulomak, postajemo sudionici intimne šetnje u kojoj Isus svojim najbližima povjerava teret što mu leži na srcu, ali oni su bili previše obuzeti vlastitim brigama, preuveličavanjem i umišljenošću da bi razumjeli otkrivenu tajnu spasenja.

Na kraju puta, iako je znao, svejedno ih je pitao: „Što ste putem raspravljali?“ Isus sluša. Toliko mu je stalo što se događa u našim mislima da stavlja po strani i svoju muku i smrt, o čemu je želio razgovarati. Toliko ga zanima da se pravi kako ne zna o čemu mi razglabamo, oko čega koplja lomimo, što se ovih dana događa u Varaždinu, u našim župama i obiteljima. Sluša nas. Važno mu je što mi mislimo, što nas muči, s čim se borimo, čime se nadahnjuju naši razgovori i postupci.

Apostol Jakov naglašava snažne riječi koje nisu daleko od opisa naše svakodnevice: zavist i svadljivost, ratovi, rivalstva, pohlepe, pohote... Tom nizu mogli bismo nadodati još pokoju materijalizaciju oholosti, poput dvoličnosti, prijevara, psovki ili tračeva. Papa Franjo kaže da osoba koja ogovara radi isto što i terorist: „Prilazi, razgovara s nekim, baca bombu ogovaranja, uništava i tiho odlazi.“

Možda bi se Gospodin, poistovjetivši se s djetetom i slušajući sve to što nas preokupira poslužio uzrečicom koju smo u djetinjstvu i mi nerijetko koristili kao odgovor na uvredu: „Što govoriš, to postojiš!“ Koliko u tim dječjim riječima ima istine!

Ne treba daleko istraživati dokaze da se čovjek pretvara u to što govori. Svjedoci smo u što se pretvara obitelj u kojoj se više ne čuje molitva, u kojoj je zajedničko blagovanje iznimka, ako uopće još postoji, kao i razgovor koji iščezava. U što se pretvara čovjek u čijem osobnom prostoru nema mjesta za njegove ukućane jer su ta mjesta zauzeta nečim drugim, nečim pred čime ne koluta očima jer ne živcira i ne dosađuje. U što se pretvaraju životni prostori u kojima se ne čuje dječji smijeh, pjesma, šala...

Na što liče zidovi na kojima više nema slika s vjenčanja kakvih se s nostalgijom sjećamo iz soba naših djedova i baka. A nema ni križa, ili ako ima, on je samo nekakva stilizacija. Bi li Isusa više povrijedila praznina zidova, površnost odnosa ili šutnja umjesto razgovora? Što bi rekao o izboru naših prijatelja ili uzora, o top listi naših želja, o rječniku punom uvreda i teroriziranja?

Ne možemo pobjeći od stvarnosti koju i djeca osjećaju: što prigrljujemo, tome se suobličujemo. Dao Bog da imamo hrabrosti u krilo primiti Isusa koji se i danas, unatoč ubitačnim prijetnjama, ponizno „predaje u ruke ljudima“. Baš poput djeteta ima povjerenja da smo uistinu ljudi od riječi i da ćemo to što ispovijedamo, čime se dičimo, postati te životom svjedočiti.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • Putopis života
    U skladu s početkom školske godine, Isus poput mudrog učitelja postavlja motivacijsko pitanje. Ne zato što ne bi znao odgovore ili jer provjerava učeničko znanje, nego želi zapodjenuti razgovor i…
  • Herc as
    Dok još odzvanjaju prošlonedjeljne riječi kako "iz srca čovječjega, izlaze zle namisli", novi nam tjedan donosi sliku zatvorenosti srca kroz prizor u kojem Gospodin ozdravlja gluhog mucavca svojim dodirom, uzdahom…
  • "Na usnama med, a u srcu jed"
    U mudroj priči pripovijeda se kako je u jednu mladu šumu dolutala sjekira. Sve drveće uplašilo se da će biti posječeno. Tada im se obratilo jedno staro drvo kazavši: "Ne…
  • Božja riječ spušta na zemlju
    Kako nam teško pada na srce Isusovo pitanje: “Da možda i vi ne kanite otići?” Tako bismo rado i mi od šuba odvratili: “A kamo da idemo!?” A onda, opet,…
  • Tajna veličine
    Netko je izbrojao da su Majci Božjoj u Hrvatskoj posvećena 1162 vjerska objekta, 8 katedrala i 107 svetišta. Već su to podaci koji nalažu strahopoštovanje svakome tko osjeća privrženost kulturi…