Nismo mi od jučer

| 30.5.2022. u 22:16h | Objavljeno u Promišljanje

Draga naša Crkvo! U ime svakog iskrenog čovjeka koga si podizala na noge kreposti, u ime svakoga koga si odgajala u nadahnuću Duha Svetoga, u ime svakog tvog službenika koji je vjerodostojnim življenjem osvjetlao tvoj obraz, čestitam ti za izdržljivost i odvažnost!

Čestitam ti za radost i neustrašivost u očima dobrih i dragih ljudi koje susrećem i s kojima ti zahvaljujem za ljepotu i blagost kojom si povila rane od pretrpljenih udaraca. Od naših srdaca, koja dobro znaju kako te rane peku, jer naša su srca tvoje srce, neka ti je sretan rođendan!

Skromne su ove svečarske riječi, kao što su skromni i jednostavni životi tvojih svečara. I moj i tvoj život, dobri i dragi čitatelju, koji imaš snage i volje usprkos svim svojim križevima, možda i bolima i razočaranjima kroz koja prolaziš, vidjeti svoju Crkvu u svjetlu Duha Božje ljubavi.

Nije uvijek lako vidjeti Njegovo svjetlo, pogotovo kada se zlo osili i pritisnu nevolje. To je prilika da još odlučnije pomognemo jedni drugima otkriti razloge za slavlje. Ali ne velikim umovanjem. Rođendani nisu vrijeme ni mjesto za filozofiranja, nego im priliči proslava. Kada jedan član obitelji slavi, svi se njegovi raduju s njime, kao da je svakome rođendan! Takav je rođendan Crkve koji i jest rođendan svakog njenog člana, svakog krštenika.

Čuo sam nedavno kako jedan gospodin kaže da "danas ne možeš naći pajdaša niti za jesti i piti, a kamoli za nekaj delati". Ne dajmo se takvom duhu koji nije Božji! Pomognimo jedni drugima i delati, ali i slaviti jer imamo za to mnogo razloga. Svakog dana imamo priliku slaviti pobjedu Duha Svetoga nad zlom u našim životima.

Znamo da zlo neće mirovati. Govorit će protiv Duha Istine. Smetat će mu Životvorac. Smetat će mu vjerojatno i ova naša čestitka. Ali možemo mirna srca reći: Nismo se mi jučer rodili!

Nismo mi od jučer. Naše riječi i djela oživljuju svjedočanstvo prvih učenika, u srcima nam kuca bilo naših predaka koji su nas učili da nema predaje, u našim pametima živo je sjećanje na sve što smo kao braća i sestre zajedno već prošli, uz bok su nam oni za koje se isplati boriti, a pred očima obećanje Isusa Krista da nas u našim godinama neće ostaviti same.

Zato se držimo i ne dajmo! Jer imamo to proživljeno iskustvo koje je odraz Duha razboritosti i jakosti, pravednosti i poniznosti. On u sve vrijeme bdije nad našim životima. U njemu svjedočimo da se može slomiti srce, ali ne može nada koja je jamstvo Duha Svetoga u našim dušama, ne može ljubav koja je Njegova ljepota u našim životima i ne može vjera koja je sila Duha Božjega u našoj Crkvi.

S tim mislima, neka nam je sretan još jedan rođendan našega zajedništva u Kristu – našem najljepšem i najvećem razlogu za slavlje!

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • Blago Crkve
    Sve što vidimo i osjećamo kao materijalno, duhovno, kulturno i drugo dobro, tema je tjedna u kojem odzvanjaju riječi: "Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti." Za…
  • Kako izgleda raj
    Kako bismo voljeli znati kako izgleda to "što oko ne vidje i uho ne ču", to nebo u kojem oni koji Boga ljube nalaze utjehu i snagu! Tako su nam…
  • Imuni na sve
    Iznenađuje me kada čujem vjernike da kažu: "Nije me briga što drugi ljudi misle". Često se to ponavlja, osobito kada nečiji postupci ne nailaze na odobravanje okoline. No je li…
  • Hladan tuš
    U pretjeranim vrućinama koje nas ovih dana griju, dobro dođe hladan tuš. Lijepo je kada je toplo, ali prejako sunce sprži sve pred sobom. To se događa i ljudima sklonim…
  • Šećer dolazi na kraju
    Oduvijek su mi bili posebno dragi ljudi iz sjene. Kao dječak volio sam ih promatrati i pitao sam se zašto na velikim slavljima, kada je red da se istaknu važni…