Možda ste i sami prošli postupka razvoda braka ili je samo prestala izvanbračna zajednica u kojoj su rođena zajednička djeca pa ste se našli u situaciji u kojoj je trebalo pronaći odgovor na pitanje s kojim će roditeljem djeca nastaviti živjeti nakon razvoda braka, a kako će drugi roditelj s kojim djeca ne žive ostvarivati osobne odnose sa svojom djecom, odnosno kada će i na koji način drugi roditelj viđati djecu, čuti se s njima, provoditi ljetne i zimske praznike, blagdane.
Ako postoji mogućnost dogovora roditelja, ova pitanja se mogu riješiti dogovorno, uz zajedničku suradnju. Ali ako je razvod braka ili prestanak izvanbračne zajednice okončan u zamjeranju, ljutnji, ili još gore pokretanjem kaznenih ili prekršajnih postupaka odgovori na ova pitanja će, nažalost, stići tek nakon što se pokrenu i provedu odgovarajući sudski postupci.
Dakle, dijete ili djeca će nakon razvoda nastaviti živjeti s jednim roditeljem, ali drugi roditelj koji s djetetom ne stanuje ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose sa svojim djetetom u svakom slučaju, osim ako mu je odlukom suda to zabranjeno. Onaj roditelj s kojim dijete stanuje isto tako je dužan pomoći u tome da drugi roditelj viđa svoje dijete te ne smije ni na koji način svojim ponašanjem otežavati ostvarivanje tih odnosa, a važno je napomenuti da se ostvarivanje osobnih odnosa ne odnosi samo na drugog roditelja, nego da to pravo pripada i braći, sestrama, polubraći i polusestrama te bakama i djedovima, pa čak i drugim osobama ako su dulje vremena živjele u obitelj s djetetom, o njemu se brinule i s njim razvile emocionalan odnos.
Kada Obiteljski zakon govori o ostvarivanju osobnih odnosa ne misli pod time samo na ostvarivanje osobnih odnosa izravno, dakle na susrete i druženja roditelja i djeteta uživo, nego i neizravno, na primjer kontaktiranjem djeteta telefonskim ili video pozivima, slanjem pisma, darova i sl. Važno je napomenuti da roditelj koji se djetetom ne živi ima pravo na informacije koje se odnose na dijete, poput primjerice informacija o tome je li dijete bolesno, odlazi li redovito u vrtić ili školu i sl., i tu informaciju može tražiti od svake osobe koja o djetetu skrbi, ne samo od drugog roditelja.
Samo u zakonom točno određenim slučajevima, sud u izvanparničnom postupku, može ograničiti ili zabraniti roditelju da ostvaruje osobne odnose sa svojim djetetom i to samo ako je to nužno da se zaštiti dobrobit djeteta. Zabranjivanje osobnih odnosa roditelja i djeteta nije toliko često, ali se zato ponekad određuje ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom stručne osobe, voditelja nadzora, kojeg imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad (ranije Centar za socijalnu skrb).
Takva osoba je dužna pripremiti dijete za ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom i roditelju svojim savjetovanjem pomoći da se takvi odnosi uspostave, pratiti kako ide napredak u ostvarivanju tih odnosa te izvještavati sud o navedenom kako bi se donijela odluka o ostvarivanju odnosa bez nadzora ili možda pak kako bi sud donio odluku o zabrani istih.
U svakom slučaju, uvijek kada je to moguće i nije u suprotnosti s interesima djeteta, predlaže se da roditelji postignu dogovor oko svih bitnih pitanja koja se odnose na zajedničko dijete jer će u protivnom odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, a kako će drugi roditelj svoje dijete viđati i plaćati iznose uzdržavanja donijeti sud.
