Često čitamo u novinskim člancima da je u tijeku provođenje istrage zbog nekog kaznenog djela protiv određene osobe, ali laici su vrlo rijetko upoznati sa pokretanjem, tijekom i okončanjem istrage, odnosno značenjem pojma istraga u kontekstu cjelokupnog kaznenog postupka.
Upravo se Zakon o kaznenom postupku u glavi 17. bavi pitanjem istrage, odnosno definira kako se istraga pokreće, tko ju provodi, koji je njen cilj, kakve su pravne mogućnosti okrivljenika protiv kojeg se provodi istraga, kada se istraga obustavlja, a pod kojim uvjetima se prekida i brojna druga bitna pitanja.
Ako je počinjeno kazneno djelo za koje je propisana zatvorska kazna u trajanju duljem od 5 godina provest će se istraga, osim ako i bez provođenja istrage državni odvjetnik ima dovoljno osnove za podizanje optužnice temeljem provedenih radnji. Ako pak postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od 15 godina, kazna dugotrajnog zatvora ili pak postoji sumnja da je osoba takvo djelo počinila u stanju neubrojivosti, istraga se obvezno mora provesti.
Cilj istrage je prikupljanje dokaza i podataka temeljem kojih državni odvjetnik potom odlučuje o tome hoće li podići optužnicu i krenuti u daljnje korake kaznenog postupka ili pak će se postupak obustaviti jer nema dovoljno dokaza koji bi upućivali na to da je osoba počinila kazneno djelo.
Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se provodi istraga donosi se rješenje o provođenju istrage u kojem je točno opisano djelo koje je počinjeno, kako se u zakonu to djelo naziva te se u istome obrazlažu sve okolnosti na temelju kojih državni odvjetnik smatra da postoji osnovana sumnja u počinjenje djela, a istraga se može proširiti i na druge osobe ili pak se može proširiti i na istragu drugog kaznenog djela ako se za to pokaže osnova.
Najčešće se u takvim slučajevima, dakle nakon donošenja rješenja o provođenju istrage, sucu istrage predlaže i donošenje rješenja o određivanju istražnog zatvora protiv okrivljenika.
Naravno da i okrivljenik ima određena prava kada je takvo rješenje doneseno. Prvenstveno, ima pravo da mu takvo rješenje bude dostavljeno i to najkasnije u roku od 8 dana od dana donošenja te se na takvo rješenje može izjaviti žalba o kojoj će odlučivati sudac istrage. Ukoliko bi, dakle, okrivljenik smatrao da ne postoji osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, svakako je uputno izjaviti žalbu jer će sudac istrage u slučaju prihvaćanja takve žalbe ukinuti rješenje o provođenju istrage.
Najčešće u praksi se takve žalbe odbijaju kao neosnovane ili pak na način da sudac istrage naloži državnom odvjetniku da provedene dokazne radnje u točno određenom roku kako bi mogao odlučiti o tome je li takvo rješenje osnovano ili ipak nije.
Provođenje istrage je ograničeno na točno zakonom određeni period, odnosno istraga se mora završiti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o njenom provođenju, a iznimno se taj rok može produljiti za daljnjih šest mjeseci iz opravdanih razloga, a Glavni državni odvjetnik i taj rok može produljiti za još najviše šest mjeseci.
Kada je istraga završena, u gore navedenim rokovima, ponovno državni odvjetnik ima novi rok koji mora poštovati i to onaj od mjesec dana da podigne optužnicu ili odbaci kaznenu prijavu, ovisno o tome što su rezultati istrage pokazali. Ukoliko ti rokovi budu propušteni smatra se da je državni odvjetnik od progona odustao.
Kao što je ukratko objašnjeno, provođenje istrage je kompleksno i vrlo detaljno regulirano odredbama Zakona o kaznenom postupku te su državni odvjetnici i istražitelji koji istragu provode vezani vrlo kratkim i strogim rokovima u kojima moraju poduzimati propisane korake.
Sve navedeno treba uzeti u obzir u kontekstu činjenice da su državni odvjetnici uglavnom opterećeni velikim brojem spisa te istovremeno provode veliki broj istraga, a s druge pak strane svakom je oštećeniku bitno da se kazneni postupak odvija što većom brzinom kako bi što prije ostvario i zaštitio povrijeđena prava i interese.
