Najveće moralne vertikale nalaze se ovih dana, tjedana i mjeseci, a neki čak i godina, u sukobu sa zakonima hrvatske države, a nekad i s Božjim zakonima. Pozivati se na domoljublje, a varati domovinu, nije u skladu s moralnim postavkama… Za njih zajedništvo podrazumijeva samo ujedinjavanje ili pokoravanje njihovu identitetu, ideologiji, svjetonazoru ili religiji…
Upravo se ta dvojica nositelja moralne klerikalne revolucije moraju intenzivno pravdati zbog optužbi za utaju poreza, kršenje zakona, neplaćanje dugova, uzurpiranje građevinskog prostora, a sad i za gradnju bez dozvole, u zaštićenom parku, bez obaziranja na zakone i hrvatsku državu… Danas imamo najveće vjernike, izbornike s krunicom (ili figom) u džepu i pjevače s lebdećim Gospama i krunicama, u financijskim skandalima i u aferama s bespravnom gradnjom.
Ne, nisu to misli potpisnika ovih redaka, niti nekog komunističkog ili sličnog glasila, čiji autori dobivaju ospice već na spomen krunice. Ne, nisu to ni riječi zbog jala ili jalne osobe, već stalnog komentatora 24 sata, tabloida u vlasništvu Styria Media International GmbH, koje je dio Styria Media Group, koncerna zaklade Katholischer Medien Verein, sljednika Katoličkog novinarskog udruženja, pokrenutog još u XIX. stoljeću!
Puno je prošlo vremena od utemeljenja ovog udruženja, osnovanog radi promicanja novinarske aktivnosti u kršćanskom duhu. Toliko puno da se njegovi baštinici danas pišu besmislice poput (i) ove da je “nogometni izbornik, polaznik vjerskih hodočašća, seminara i radionica, osoba koja o vjeri i religioznosti govori možda i više nego o nogometu”!?
A baš to što i kako pišu 24 sata zorno govori da je za njih zapravo (najviše) sporno javno svjedočenje vjere izbornika (i pjevača) i pozivanje na zajedništvo, a ne (toliko) problematična gradnja, koja zapravo služi za obračun s njima zbog stavova.
Jer, da se htjelo ukazati na bespravnu gradnju, onda se ne bi poimenično navodio samo Zlatko Dalić, nego bar još netko od više stotina vlasnika kućica, među kojima su i (bivši) političari ili vlasnici većih objekata. Tim više što je većina u još težoj situaciji. Naime, dok Dalić i još pedesetak vlasnika ima objekte na svom zemljištu, ostali imaju kućice na zemljištu u državnome vlasništvu, kojim raspolažu HEP i Hrvatske vode, a dijelom je u Međimurskoj, a dijelom u Varaždinskoj županiji. O tome, međutim, ni riječi.
No, što je najvažnije, ova nesretna situacija nije od jučer niti je tek posljedica nesposobnosti sadašnjih institucija, već je (još jedan) problem naslijeđen iz Jugoslavije. Zato se i teško rješava. I ne bi se trebao lomiti preko koljena da se ne bi dogodio apsurd da se u lokalno zaštićenom području i davno izgrađeni objekti miču, a u parku prirode kamenolomi niču.
