Hoćemo li se (međusobno) pobiti ili ipak nekako nastaviti živjeti? Nekima je ova dvojba, nesumnjivo, čistim pretjerivanjem, posebno u vrijeme kada se više nego ikada u godini govori o miru. Mira je danas, međutim, sve manje. I to na raznim meridijanima i gotovo svim kontinentima, a razlika je samo u oblicima nasilja, jakosti podjela, sukoba…
Kako pričati o miru, dok Australija broji posljedice za nju rijetkog ekstremizma, SAD po tko zna koji put gubi živote u školama, ali to baš i ne brine njezinog nepredvidivog i krajnje dvojbenog predsjednika, kojemu – kao i većini njegovih prethodnika - nisu strane ni nasilne akcije u inozemstvu, a doživljava se - velikim mirotvorcem!?
Međutim, što tek reći o sukobima u Aziji, Africi, Bliskom Istoku te posebice u Ukrajini, koju Rusija razara i komada, prijeteći zemljama EU, a u čemu nije usamljena. Za Grenlandom otvoreno posežu SAD!? U našoj zemlji, srećom, ratnih strahota i prijetnji nema. Još je dobro. No, mir je ustuknuo pred obiteljskim tragedijama u kojima žene gube živote, ali i podjelama te sukobima. I to po gotovo svemu: odnosu prema domoljublju, glazbi, povijesti, slobodi izražavanja…
Istina, bit će i bilo je nesuglasica i prije, ali ne u toj mjeri. Jedan od razloga su mediji koji normalnim razlikama i nesuglasicama daju veću pozornost nego što zavređuju, ali ih još i potenciraju, stvarajući sliku društva kakvo zapravo nije. Štoviše, trčeći za senzacijama i brzom zaradom, izmišljotinama i pretjerivanjima urušavaju i svoj ugled, vjerodostojnost…
Nisu u tome nevini tradicionalni mediji. Dapače. Primjera je za to mnogo, a među zadnjima je povezivanje slučaja varaždinskog komunalnog poduzeća sa saborskom zastupnicom, iako za to nema baš nikakve osnove. A što će tek ispasti o slučaju koji je mjesecima punio stupce drugog medija, koji sada nudi nagodbu onima koje se prozivao za ugrozu zdravlja i slično…
Međutim, društvene mreže ipak prednjače u doprinosu stvaranja predodžbe o izrazito konfliktnom društvu. Štoviše, postale su rasadnik raznih oblika prevara i obmana pa i gorih stvari. Društvene mreže preplavljene su neprovjerenim informacijama, izmišljenim događajima i likovima, koji dijele društvo bez ikakvih osnova. Obmanjujuće informacije šire se brže nego ikada, pri čemu okupljaju sljedbenike koji ne žele ni čuti nešto drugo, a kamoli raspravljati. Argumentirano, naravno. Da su društvene mreže, unatoč određenoj dobrobiti, ipak pretežito zlo za (pre)mlade, najbolje govori to da su se počele za njih zabranjivati.
No što ćemo u ostalim slučajevima? EU je uvela propise koji bi trebali doprinijeti boljitku, a počela je i kažnjavati. Međutim, čak i prije toga, stižu ničime potkrijepljene optužbe za cenzuru od onih koji dijele drugima lekcije o svemu i svačemu, umjesto da prvo pogledaju u svoje dvorište bremenito problemima i podjelama zbog kojih i vojska izlazi na ulice.
