Dok su ubojice hrvatskoga rukometaša u Makedoniji dobili i 18 godina zatvora, kod nas su ubojice nastavnika osuđeni samo na dvije do tri godine zatvora! Javnost je ostala šokirana malom kaznom koja je izrečena počiniteljima... Postavlja se pitanje zašto ubojstvo u varaždinskom Graberju ima toliko blag sudski epilog i hoće li to biti promijenjeno u pravomoćnoj presudi.
Ovo su ključni navodi tek jednog od medijskih osvrta na objavu nepravomoćne presude varaždinskog Županijskog suda na kraju sudskog postupka u kojem su četiri mlade osobe osuđene za pokušaj nanošenja teških tjelesnih ozljeda Nini Čengiću, koji je nakon toga preminuo u bolnici. I nije to jedini osvrt u kojem se ne shvaća da postoje, doduše, određene sličnosti tzv. slučaja Kulturane s tragičnim događajem u Skopju, ali isto tako velike razlike.
Naime, okrivljeni u Varaždinu nisu osuđeni za teško ubojstvo, iako ih se za to teretilo na početku postupka pa sve do prošlog mjeseca kada je Županijsko državno odvjetništvo odlučilo prekvalificirati kazneno djelo u nanošenje teških ozljeda sa smrtnom posljedicom. Nažalost, to nije zapazio ili shvatio dobar dio medija pa i javnosti, kao ni to da prošlog petka nisu osuđeni ni za prekvalificirano djelo, već im je sudsko vijeće izreklo kazne zatvora za nanošenje teških ozljeda u pokušaju. Zašto?
Iako je i u jednom i u drugom slučaju bilo premlaćivanja, kod varaždinskog sudsko vijeće nije moglo sa sigurnošću utvrditi da su udarci bili razlog ozljeda uslijed kojih je profesor preminuo. A kako bi to i moglo tvrditi, kada je sudsko-medicinski vještak rekao da do fatalne ozlijede glave nije došlo od udaraca okrivljenih, već od kobnog pada za koji se nije moglo utvrditi kada je točno bio i zašto.
Naime, dok je optužba tvrdila da je smrt posljedica teških ozljeda od udaraca, obrane su ukazivale na vještački nalaz koji je govorio o kobnom padu, kao i to da je žrtva nađena na jednoj lokaciji, kod vježbališta, iako je ostavljena na drugoj, kod borova, a da nitko ne zna zašto i kako pa je to “siva zona”. Štoviše, vještak je naveo da je žrtva moguće sama došla na novu lokaciju, teturajući pod utjecajem alkohola i lijekova te pala na rubnik i tako zadobila fatalnu ozljedu glave!
Uistinu, tko bi mogao sukladno zakonu i mirne savjesti suditi za ubojstvo s takvim nalazom vještaka, koji tvrdi da je do kobne ozljede došlo padom, a ne udarcima slabog i srednjeg intenziteta, koji samo pukom srećom nisu ostavili teške posljedice. Na potonje je ukazao predsjednik vijeća sudac Alen Pretković, naglašavajući da sudstvo u ovom slučaju još nije reklo zadnju, ali da sudovi ne mogu suditi na temelju vjerojatnosti, već utvrđenja, kao i pravosuđe teško funkcionira ako ne postoji građanska hrabrost za svjedočenje što se sve zbivalo kobne noći...
