Većini Varaždinaca poznata je kao liječnica koja promiče zdravlje i preventivne programe, no posljednjih godina sve je više upoznaju i kroz njenu drugu ljubav - glazbu. Možda na prvi pogled medicina i glazba djeluju kao dva različita svijeta, ali naša sugovornica kaže da se zapravo upotpunjuju.
Dr. Irena Stipešević Rakamarić voditeljica je Službe za promicanje zdravlja i javnozdravstvenu medicinu u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije. Prije više od 20 godina upravo ju je specijalizacija iz javnog zdravstva iz rodne Rijeke dovela u Varaždin.
"Volim ovaj posao"
- Oduvijek me zanimala preventivna medicina, to je zaista važna grana medicine, a pogotovo dio koji se odnosi na mentalno zdravlje. Mislim da je prioritet sačuvati mentalno zdravlje i na individualnoj i na populacijskoj razini - naglasila je, ukazujući na važnost promicanja zdravlja i prevencije bolesti.
- Zaista volim ovaj posao, a osobito mi je drago da se uvijek mogu osloniti i na vrijedne ljude s kojima radim. Zbog svega toga sam jako sretna, a vjerojatno će se svatko složiti da je važno dobro se osjećati kad dolazimo na posao - istaknula je.
Sreća nije neko stanje koje bi trebalo postići, nego bi je trebalo naći u svakodnevnim situacijama. A glazba je sreća, definitivno
Djetinjstvo i studentske godine provela je u Rijeci, gdje je i započela njena glazbena priča.
- Potječem iz glazbene obitelji. Majka mi je profesorica glazbenog, svirala je klavir i obou, a moj brat je svirao klavir i trubu. Ja sam se zadržala samo na klaviru, završila sam osnovnu glazbenu školu. Ali pjevala sam u zboru Glazbene škole u Rijeci i maštala da ću pjevati u poznatom riječkom zboru "Jeka Primorja". Kasnije sam pjevala u jednoj gospel skupini, ali s vremenom je bilo sve manje glazbe u mom životu. Posvetila sam se karijeri, djeci, pa nije baš ni bilo vremena za to. No, uvijek sam u slobodno vrijeme barem nakratko sjela za klavir i svirala - ispričala nam je.
Povratak glazbi
Tada je, početkom 2022. godine, ugledala poziv za prijave na audiciju za Varaždinski vokalni ansambl, a cappella sastav koji se tada osnivao.
- Prvo sam razmišljala bih li ja to uopće mogla, ali sam se prijavila. Poslala sam jednu svoju snimku, a onda su me pozvali na audiciju. Kad sam čula druge kako pjevaju, mislila sam kako nema šanse da me uzmu. Ali, eto, primili su me i to mi je bila jako velika radost. U ansamblu sam provela tri godine, međutim, probe su postale sve intenzivnije i tada sam se odlučila za jedan malo fleksibilniji način bavljenja pjevanjem - prisjetila se dr. Stipešević Rakamarić.
Danas pjeva u bendu "Drugi program", u kojem su i Mladen Magdalenić na klavijaturama, Dubravko Novak na gitari, Denis Šarić na bas-gitari i Rudi Vukalović na bubnjevima. Sve je počelo iz zabave, zapjevali su i zasvirali zajedno na "feštama" i u slobodno vrijeme, a preraslo je u suradnju koja je donijela i javne nastupe.
Njihov nastup s popularnim tenorom Filipom Hozjakom bio je veliko finale ovogodišnjeg "Ljeta u Varaždinu", a zajedno su nastupili i u Prelogu, kao njegov prateći bend.
- To nam je jako velika čast, jer Filip je profesionalac. Zapravo se i najbolje osjećam kad njemu pjevam prateći vokal, a onda i poneki duet. To mi je ujedno i "feedback" - ako on misli da dobro pjevam, onda je valjda dobro - dodala je s osmijehom.
Veza glazbe i mentalnog zdravlja
- Sviramo domaće i strane evergreene, pjesme koje smatramo glazbenom "lektirom". Naravno, tu su i Novi Fosili, Nina Badrić, Vanna, Doris Dragović, Oliver, Gibonni... pjesme koje su obilježile našu generaciju, ali su i svevremenske. Upravo u tome vidim poveznicu s mentalnim zdravljem. Sve životne situacije i izazovi opisani su u pjesmama. Bilo da su depresivne ili vesele, kroz pjesme uvijek možemo izraziti emociju - naglasila je.
Voli pjevati pop, ali i mediteransku glazbu, a dobro se snalazi i u gospel glazbi, rock baladama... A najviše je opušta - pjevanje u automobilu.
- Osobito na autoputu, pojačam muziku i pjevam. To mi je gušt. Mogu isprobavati, hvatati drugi glas, tercu... Mogu pustiti glas, nitko me ne čuje - kazala je kroz smijeh.
Svoj povratak glazbi opisuje kao nešto što se dogodilo spontano. Ohrabrili su je ljudi oko nje i iskustvo zajedničkog nastupanja.
- Nemam baš jako visoko mišljenje o svom pjevanju, ali kad dobijete pozitivan feedback od profesionalaca i kad vas drugi ohrabre, a onda i čujete kako to dobro zvuči, to vas zaista motivira - otkrila nam je, dodavši da su joj glazba i pjevanje prilika za osobni razvoj i rast.
Suočavanje sa strahom
- Imala sam tremu, osobito kada bih trebala pjevati solo, zato se i najbolje osjećam kad sam prateći vokal. Kad pjevam solo, još uvijek je prisutan neki strah. No, kroz svoju edukaciju za kognitivno-bihevioralnu terapiju naučila sam da se strah rješava jedino suočavanjem i izlaganjem situaciji koje se bojiš. Zato izlazim pred publiku i pjevam - ispričala nam je, a dio te priče je i njen profesionalni razvoj pa je prošle godine otvorila obrt "Dr. Cognitive" za savjetovanje, podršku i edukaciju u području medicine životnog stila i unaprjeđenja psihofizičkog i socijalnog zdravlja po kognitivno-bihevioralnim principima.
Život je kratko putovanje i trebamo paziti da na tom putovanju ne povrijedimo druge, da damo što više od sebe - društvu, zajednici, djeci...
S godinama, kaže raspjevana liječnica, čovjek postaje selektivniji i pažljivije bira kome daje svoje vrijeme, energiju i emocije.
- Vrijeme je, baš kao i zdravlje, dragocjen resurs. Zato je važna sadašnjost, a ne stalna utrka prema onome što tek treba dostići. Mnoge stvari nisu u našim rukama, nemamo potpunu kontrolu nad budućnošću. Zato treba živjeti u trenutku, ali i biti svjestan dobi u kojoj se nalaziš. Sretna sam jer su mi djeca dobro i zdrava, što imam prostor u kojem živim svoju slobodu... Život je kratko putovanje i trebamo paziti da na tom putovanju ne povrijedimo druge, da damo što više od sebe - društvu, zajednici, djeci, da im ostavimo pouke i savjete kako živjeti život, kako biti produktivan, kako uloviti sreću "za rep". Sreća nije neko stanje koje bi trebalo postići, nego bi je trebalo naći u svakodnevnim situacijama. A glazba je sreća, definitivno - poručila je za kraj s osmijehom.
