Kad prosvjedujemo Foto: Pexels/ilustracija

Kad prosvjedujemo

| 16.11.2026. u 22:49h | Objavljeno u Iz moga kuta

Nismo skloni prosvjedima, pogotovo u usporedbi s drugima, kao što je Francuska, u kojoj se od rujna izlazi na ulice zbog rasta troškova života, stambenih neprilika i stanja u obrazovanju te općenito javnim uslugama. Kako se to može promijeniti prosvjedom bez jasnih zahtjeva, a pogotovo razbijanjem izloga trgovina i sličnog - teško je dokučiti.

Međutim, unatoč našoj nesklonosti javnom izražavanju nezadovoljstva, ipak nas s vremena na vrijeme nešto trgne. Na ulice i trgove izlazimo zbog nečeg još temeljitijeg nego što su osnovni uvjeti života, a to je sam život, odnosno zdravlje ljudi i okoliša.

Rujanski prosvjed “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku”, kada je tisuće ljudi prosvjedovalo u Zagrebu, ali i u još nekim sredinama, jasno je pokazao nezadovoljstvo (ne)radom nadležnih za nadzor i tijekom zbrinjavanja (ilegalnog) otpada, osobito u Gospiću gdje su tone otpada zakopane na prostoru tvrtke Tipos resurs i okolinom parcelama.

Zbog ekocida isticali su i zahtjevi, poput žurne sanacije stanja u Bilajskoj, rješavanja ostalih ilegalnih odlagališta, kaznene i političke odgovornosti... I što se dogodilo? Vladajući su poručili da rade na sanaciji te da nema stvarne ugroze za zdravlje ljudi, već se nepotrebno širi panika i pokušavaju dobiti bodovi na aferi koja je - izmišljena!?

I dalje nitko nije optužen, iako istraga traje još od početka prošle godine, a skoru optužnicu je najavio čak i prvi čovjek DORH-a, koji i dalje ne kuca na vrata bivšem prvom čovjeku institucije zadužene za nadzor postupanja s otpadom i svega ostalog. Znakovito.

Dok se čeka početak raspetljavanja velike otpadne afere, koja se sada pokušava svesti uglavnom na neposredne izvršitelje, došlo je do novog slučaja brutalne ugroze ne samo zdravlja, nego i života. Ubojstva Kristiana Josipa Periša u jankomirskoj bolnici. Nakon pokušaja zataškavanja, pokrenuta je istraga. Uslijedili su i otkazi. Teškom mukom pale su i ostavke u bolnici. Dio javnosti uvjeren je da bi treba otići i ministrica zdravstva, iako bi prvo trebali pasti neki u Gradu Zagrebu, osnivaču Klinike za psihijatriju “Sveti Ivan”.

Tragedija u Jankomiru nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Zbog nje se prosvjedovalo. Najviše u Zagrebu, ali i drugim sredinama. Iz Čakovca je poručeno da je krajnje vrijeme da društvo prestane zatvarati oči pred nasiljem i nepravdom, prestane se šutjeti, biti apatičan, bojati se...

No, prosvjeda nije bilo u Varaždinu, iako se na njegovom središnjem trgu svojedobno prosvjedovalo zbog navodnih događaja na psihijatriji za koje nitko nije ni prijavljen, a kamoli optužen. Zar to najbolje ne govori kako se radilo o dijelu hajke protiv psihijatra iza koje su stajali odvjetnici njegove partnerice, koji su se prikrpali inicijativi Budimo grad, koja se kasnije uklopila u Možemo. I takvi bi danas prosvjedovali zbog mučnog slučaja u Zagrebu? Kaj god!