Zdenko Jaroš opet je proglašen krivim za smrt Dejana Petrekovića, kao i sredinom 2024., samo što je sada umjesto na 30 osuđen na 28 godina zatvora. Sudsko vijeće varaždinskog Županijskog suda zaključilo je da se radi o teškom ubojstvu (samo) zbog koristoljublja, a ne zbog okrutnosti, što je bio razlog ukidanja prve nepravomoćne presude.
Međutim, to nije bilo i ostalo jedino dvojbeno. Barem ne kod dijela javnosti nazočne suđenju, koje nije nimalo jednostavno jer materijalnih dokaza - nema. Istina, postoje snimke Jaroševih, tajno snimanih razgovora tijekom 15 mjeseci, ali ništa ne dokazuju. Ukazuje to obrana, dok neki tvrde da se “čuje kako Jaroš i djevojka komentiraju u čemu se razlikuje miris paljevine ljudskog tijela i životinje, a Petrekovićevo je tijelo nakon ubojstva u skladištu premješteno, spaljeno i zakopano”.
Međutim, činjenica je da tijekom oba suđenja nije bilo nikada govora o spaljivanju, a kamoli materijalnog dokaza za to. Sve u svemu, optužnica za ubojstvo temelji se na iskazima Aleksandra Maksimovića i Nemanje Grčića, koji su na dan ubojstva jedini bili u kobnom skladištu do kojeg su došli s Jarošem. Maksimović je i suoptuženik jer je prema optužnicu pomagao kod ubojstva. Osuđen je na godinu dana, i to uvjetno. Na drugom suđenju nije ni bio jer je u Srbiji na izdržavanju višegodišnje kazne.
U sudnici proteklih godinu dana nije bilo ni Grčića jer sudsko vijeće to nije smatralo nužnim, iako Jaroš upravo njega navodi kao počinitelja ubojstva. Unatoč svemu tome, sudsko vijeće poklonilo je povjerenje Maksimoviću i Grčiću, naglašavajući da su njihovi iskazi logični, životni i uvjerljivi!? Štoviše, suglasni s nalazom vještaka, iako se ne slažu niti s njegovim iskazom, niti međusobnim navodima pa čak ni sami sa sobom!
Sudski vještak naglasio je da su počinitelji i žrtva morali biti sučelice. Ova dvojica pak tvrde da je Petreković ubijen dok je ležao na trbuhu vezanih mogu i ruku na leđima, odnosno dok se pokušao dići jer je pokidao vezice ili možda na boku, ali je vještak ponovio da nije ni tako mogao biti upucan, već da samo sučelice.
Zbog razmimoilaženja oko položaja žrtve obrana Jaroša je predlagala rekonstrukciju na mjestu zločina ili u sudnici, koja bi rasvijetlila i ostale dvojbe, posebice točno vrijeme i koristoljublje kao motiv ubojstva jer su čak i djeca Petrekovića kao svjedoci iskazivala da u evidenciji među očevim dužnicima nije bilo Jaroša kojem se, osim za ubojstvo, usporedno sudi i za - milijunsku poreznu utaju!?
Međutim, rekonstrukcija, kao i ostali dokazni prijedlozi obrane i okrivljenika odbijali su se s osebujnim objašnjenjem, kao da bi to bilo samo odugovlačenje postupka, koji traje - pet godina! Kao da se zaboravilo da presuda ne treba biti samo pravedna, već mora tako i izgledati...
