Dok se ne nazire kraj razaranja Ukrajine ni nakon četiri godine od početka velike ruske agresije, a SAD opet otvara nova ratna žarišta, sada (opetovanim) napadima na Iran - Hrvatska se uglavnom bavi ispadima vremenu nedoraslih političara, iako se zalome i druge teme. Varaždinom je tako odjeknulo potvrđivanje optužnice protiv gradonačelnika Nevena Bosilja. Rekli bi neki: opet sve po starom, niti prvi niti zadnji takav slučaj. No, je li tako?
Iako je mogao biti i neki od njegovih prethodnika, sveučilišni profesor filozofije i etike Ivan Čehok prvi je varaždinski gradonačelnik optužen za koruptivna djela. Uhićen je i priveden zbog pogodovanja poduzećima u vlasništvu Davora Patafte. Je li toga uistinu bilo, međutim, ni do danas se nije uspjelo utvrditi jer dobar dio slučaja - koji se treba na sudu opet raspraviti i odlučiti – stoji negdje u bespućima našeg pravosuđa.
A dok se čeka presuda protiv Čehoka i Patafte, otvorilo se na sličan način pitanje tko vodi Varaždin. Potaknuo ga je opet USKOK kada je lani otvorio istragu protiv Bosilja, a pet mjeseci kasnije je podigao i optužnicu zbog trgovanja utjecajem, koje bi bilo - prije tri godine!?
Kako bilo, USKOK tvrdi da je gradonačelnik pristao na traženje Roberta Gotića, direktora GK grupe, osigurati izmjenu građevinske dozvole radi izgradnje podzemne garaže ispod zgrade, neovisno o propisanima uvjetima, a zauzvrat je adaptiran stan HNK u Varaždinu.
- Svima je jasno da sam nevin i da je ovo politički dirigirana optužnica. Nema štete za Grad Varaždin, nema štete za državu, nema štete za bilo koga. Nije izdana nikakva građevinska dozvola, ni nezakoniti dokument. Nije izgrađena nikakva podzemna garaža. Zaključno, ne isplati se raditi za opće dobro i to je ono najžalosnije. Stan HNK u Varaždinu, koji je u stopostotnom vlasništvu Grada, opće je dobro i to je opći interes. Treba valjda, kao HDZ-ovci, krasti za svoj džep i onda će vas i HDZ-ov represivni aparat i HDZ-ovo pravosuđe eventualno osuditi na rad za opće dobro, poručio je Bosilj iznenađen brzinom potvrđivanja optužnice, koja je posljedica nedavnih izmjena zakona.
Za trgovanje utjecajem, međutim, nije bitno je li (do kraja) ostvareno to što se namjerilo niti tko bi od toga trgovanja (mogao) imao koristi, pojedinac, poduzeće ili (javna) ustanova, već je li uistinu bilo namjere napraviti nešto što se ne bi smjelo. A ako toga ne bi trebalo biti dvojbe, uzme li se u obzir razgovor snimljen posebnim mjerama u kojem Bosilj jasno veli da je Gotića - “oženio”. Dakle, sudeći po tome, Bosilj nije nikada namjeravao dati bilo što Gotiću, a namjera, odnosno svijest i volja je temeljni oblik krivnje u kaznenom pravu.
