Srce nam je uznemireno jer moćnici trguju i bahato se poigravaju s malim narodima. Ove riječi, koje je tijekom blagdana Velike gospe izrekao nadbiskup Đuro Hranić u vezi razgovora ruskog i američkog predsjednika o sudbini ratom razorene Ukrajine, kao da opisuju i ono što se događa u Varaždinu. Iako tu rata nema, naveliko se trguje sa zemljištima, ne pitajući za cijenu, kao ni za opći, dugoročni interes.
Vrijedni urbanističke prostori blizu centra Varaždina, koji su se mogli i trebali iskoristiti za primirenje namjene - postaju mjesta tipiziranih trgovačkih objekata. Zauvijek ili barem za dugo dugo vremena, brišu se tako zadnji vidljivi tragovi prikladnijem zelenilu ili nekadašnjem tekstilnom gigantu, Varteksu, kojeg su godinama pa i desetljećima vodili nesposobni, iako su neki na to upozoravali pa i prijavljivali, ali ... Posljedica takvog (ne)rada vidjele su se odlaskom radnika na burzu, a sada je počelo i rušenje njegovih objekata na sjevernoj strani kompleksa, nakon što je na južnoj već izgrađen trgovački centar.
Nesumnjivo, standardizirane i bezlične građevine s velikim parkiralištima korak su unatrag ne samo u odnosu na ono što se očekivalo pa i najavljivalo, već i u odnosu na ono što se gradilo prije. Trgovački centar bivšeg Mercatora, primjerice, ne samo da je bolje izgleda u odnosu na ono što se sada gradi ili će se izgraditi, već ima i podzemno parkiralište, a zbog njega se nekad izlazilo na ulicu, potpisivala peticija...
A danas? Gradi se nešto što nije niti do koljena ranijim projektima i još je bliže znamenitostima, kao što je groblje, a šuti se, pogotovo struka, izuzev Društva arhitekata Varaždin.
Izuzev istupa triju političkih stranaka, koje si uglavnom međusobno prebacuju odgovornost za ovo što gledamo, samo su društvene mreže pune ogorčenih komentara građana. Tako pišu “grozno, užas jedan što rade od grada: gdje je zelenilo, prirodu uništavamo, cijeli grad u betonu i asfaltu, strašno” ili “malo je glupo da su svi nezadovoljni, svi svima sve krivi… neka stanu pred vijećnicom i objasne izjave unazad 5-6 godina”, “sada stranci prodaju našu zemlju strancima… Strašno, da strašnije ne može biti… Varteks zamijenjen trgovačkim centrom. Bogu za plakati”. Međutim, kako neki upozoravaju, kakve koristi ako će se sve stati na komentarima na društvenim mrežama?
Nedvojbeno, oni koji prodaju zemljišta u vrijeme kada se na njima može svašta graditi suodgovorni su za ono što će s njima biti, ali najveća odgovornost ipak leži na nedoraslim investitorima i onima koji im podilaze, omogućujući im prometnu i drugu infrastrukturu mimo svake logike, umjesto da upravo time uvjetuju prikladniju gradnju, ako nema drugog rješenja.
A da je investitorima stalo do nečeg osim vlastitog probitka, predstavili bi varijante projekata na vrijeme, kao što je to napravio Marlex za rekonstrukciju objekta na Kapucinskom trgu ili Studentski centar za novo studentski dom, a ne bi pričali bajke o doprinosu razvoju grada, regije…
Grad, međutim, ne bi smio ovisiti o bilo čijoj dobroj volji pa ni investitora. Kao što ukazuje struka, nužni su propisi i procedure da se loši projekti više ne događaju jer ovo sada je loše jako loše, a bilo je dobrih planova i zamisli…
