Kraj agonije Foto: VV arhiva / ilustracija

Kraj agonije

| 12.2.2024. u 21:19h | Objavljeno u Iz moga kuta

Početkom odvoza bala iz Brezja, koji je krenuo ovaj tjedan, konačno se može reći da je na vidiku kraj dugogodišnje agonije u koju je upao Varaždin i njegovi građani zbog različitih viđenja načina zbrinjavanja komunalnog otpada, odnosno interesa tko će dobiti taj unosan posao.

Prozivanja, optužbe, ucjene, uhićenja, izvanredni izbori, sudski postupci... sa svime time suočavali su se građani Varaždina tijekom više desetljeća, a osobito od kada su se razišli dotadašnji politički partneri i suradnici, Ivan Čehok i Radimir Čačić.

Bilo je to sredinom 2008. godine, kada je Čačić, uz pomoć ruku i nekih liberala, naprasno smijenjen s dužnosti župana jer će, kako se tvrdilo, Varaždinsku županiju odvesti u bankrot zbog javno-privatnih partnerstva, koje je, osim za dogradnju škola i izgradnju dvorana, vidio i kao model za izgradnju spalionice na Motičnjaku.

No, ništa od toga se nije dogodilo. Niti je Varaždinska županija propala, niti je izgrađena spalionica. Umjesto toga, rješenje za varaždinski otpad, koji se od 2005. omatao u bale, Čehok je našao u angažmanu s tvrtkom VIS-a. Međutim, niti taj angažman nije urodio očekivanim i priželjkivanim plodom jer je Čačić uzvratio “udarac”, što je i bilo za očekivati s obzirom na okolnosti.

Naime, dok su svi drugi gradovi svoj stari otpad sanirali premještanjem na nepropusne podloge, Grad Varaždin se odlučio za njegovu obradu, oslanjajući se pritom na privatnog partnera najpoznatijeg po izradi - suncobrana. Doduše, kada je gradonačelnik bio Goran Habuš, ali i nešto kasnije, htjelo se bale premjestiti i zakopati, ali to nije prošlo, a onda se utvrdilo da ipak moraju u pogon za mehaničko-biološku obradu, čija je gradnja neposredno ugovorena.

Uslijedila je kaznena prijava narodnjaka, a zatim privođenja, optužnica i suđenje. Usporedno, pokrenut je i postupak radi utvrđivanja ništetnosti ugovora o interventnom odvozu baliranog i novonastalog otpada, koji je potpisan na Badnjak 2008. godine, kada se takav posao još mogao sklopiti bez natječaja.

Tada se, nakon struke, i pravosuđe počelo baviti balama. I vrludati. Možda i više. Naime, trgovački sudovi jednom tvrde da je ugovor ništetan, a onda da je valjan. I to nije sve. Kazneni, prvostupanjski sud zaključuje da nije sve bilo u redu oko bala, a drugostupanjski da je bilo. No, potonji sud ne želi dati presudu, upravni sudovi to potvrđuju, a Ustavni sud o svemu šuti.

Godine tako prolaze, prilike za ulaganja u Brezju se propuštaju. I tako je bilo sve dok varaždinska gradska vlast na čelu s Nevenom Bosiljem nije napravila što je tražio nadležni fond, a Vlada odlučila to rješenje u potpunosti platiti. Zahvaljujući tome, dogodine bi u Brezju, umjesto bala, trebale krenuti investicije. Napokon!