I ove godine teško je sredinom studenoga. Osobito onima koji su neposredno preživjeli strahote u Vukovaru 1991. Unatoč svakodnevnim granatiranjima, stravičnim razaranjima i brojnim žrtvama, do zadnjeg dana su ga branili branitelji, među njima i varaždinski.
Godine prolaze, ali prevelika žrtva grada heroja, Škabrnje i ostalih teško stradalih mjesta se ne zaboravlja. Nigdje u našoj zemlji. Štoviše, čini se kao da je ove godine posebno teško. Barem onima koji shvaćaju što se sada pokušava i događa. Radi očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta, SKD Prosvjeta priredilo je ove godine u manastiru na Krki nastup zbora koji je tamo pjevao o srpskom Kninu i Dubrovniku!? Tako se barem vidi iz snimke koja kruži društvenim mrežama. Je li uistinu bilo tako ili to izmišlja netko zlonamjeran, pitali smo SKD Prosvjeta još 5. studenoga, kada su uhićeni izgrednici koji su prekinuli njihovo događanje u Splitu. Odgovora nema.
Odgovor, međutim, stiže u vezi drugog nemilog događanja iz studenog, onog u Zagrebu, koji također nije prošao mirno zbog izgrednika. I to kakav odgovor! - Onaj tko povjeruje da je Milošević (a još više vojni vrh SFRJ) izvršavao ideje i razmatranja tamo nekih dedica iz akademije nauka, taj je u stanju povjerovati u bilo što, piše profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti povodom napisa da se izgred dogodio uoči otvaranja izložbe posvećene ostavštini tajnika SANU, koja je napravila Memorandum, teorijski podlogu za rat započet 1991., što on smatra, očigledno, besmislicom.
Bilo bi zanimljivo čuti što vele ostali s njegovog fakulteta, koji šute, dok oni koji takav rad potpomažu novcem iz državnog proračuna jedva vele da izložba baš nije primjerena u studenom. Kao da bi bila (jako) dobra bilo koji drugi mjesec. I što sad? Je li uistinu dovoljno samo paljenje svijeća i mirno okupljanje uz njih uoči 18. studenoga, kad nam se pred nosom novija povijest pokušava prekrojiti i prekraja? Ne bi li možda trebalo voditi više brige o onome što je bilo, i to ne nužno kroz sjećanja ratnih stradalnika jer to zacijelo ponovno izaziva traume?
Jedan od dobrih načina za očuvanje istine o tome što je bilo nesumnjivo je dokumentiranje ratnih strahota i prezentacija. Malo je poznato da jednu od najboljih fotodokumentacija o stradavanju Vukovara i otpora njegovih branitelja ima varaždinski fotograf i novinar Ivica Dolenec. Kao dragovoljac otišao je u grad heroj u rujnu 1991., a u vrijeme zauzimanja opet se nakratko vratio, nakon čega je otišao na druga bojišta. Neke od njegovih ratnih fotografija i mi donosimo, no ne bi li se trebalo više? Da se slučajno ne obistini izreka da su oni koji povijest ne pamte osuđeni je ponavljati…
