Vrijeme adventa posebno djeluje na ljude, ali postoje i oni koji su često u našim očima – zbog užurbanosti i obveza današnjeg čovjeka – nevidljivi. Znači li to da zaista trebamo zatvoriti oči i okrenuti glavu? U takvom razmišljanju, učiteljice Osnovne škole Izidora Poljaka Višnjica i Područne škole Julijane E. Drašković u Cvetlinu došle su na ideju da osvijeste humanost u svojim učenicima jednom jednostavnom, a opet, posebnom gestom.
Prikupili su se recepti i potrebne namirnice, a uz to trebalo je samo malo volje, vrijednih ručica i božićnog duha. Školska kuhinja i blagovaonica poslužile su kao radno mjesto gdje su se na razvukla tijesta za božićne kekse. Vrijedne ruke učenika brzo su utiskivale razne oblike božićnih motiva, školska kuharica spremno je čekala kod peći, a učiteljice su se našle u ulozi pravih slastičarki. Cijela škola mirisala je po Božiću i mamila ostale učenike tijekom odmora. Na kraju su se razni keksići ukrasili te upakirali u papirnate vrećice s prigodnom božićnom čestitkom.
Sve to ne bi imalo smisla da nije ostvaren glavni cilj – podjela paketića. Narednih dana učenici su nosili paketiće s keksima svojim sumještanima, koji često budu zaboravljeni i sami.
- Osmijeh i pokoja suza u oku najveća je zahvalnost koju su dobili svi koji su nesebično sudjelovali u ovoj akciji. Možda i vi imate nekoga u svojoj blizini, možda i vi imate vremena i plemenitosti da se osvrnete oko sebe i u ovo vrijeme adventa razveselite nekoga, a tako i samoga sebe.
Uz humanost, kreativnost i božićni duh, u pozadini čitave akcije bio je naš Erasmus+ projekt jer je sama ideja pripreme božićnih keksića proizašla iz potrebe realiziranja projektnog cilja Uvođenje novih metoda učenja, navodi učiteljica hrvatskog jezika Petra Špac.
