INTERVJU Koreografkinja baleta Maša Kolar: Varaždin očekuje - ekstaza plesa

Igor Čolaković | 25.10.2023. u 18:10h | Objavljeno u Društvo

Sad i nikad više“ - baletni diptih nastao u koprodukciji varaždinskog i riječkog Hrvatskog narodnog kazališta, bit će premijerno izveden na Velikoj sceni varaždinskog kazališta u petak, 27. listopada. Prvi dio ove baletne predstave - Adam i Eva, koreografirala je naša poznata plesna umjetnica i koreografkinja Maša Kolar, ravnateljica Baleta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci.

>> Ne propustite baletnu premijeru "Sad i nikad više" u HNK Varaždin

-Koprodukcijske konstrukcije u izvedbenim umjetnostima neophodne su za preživljavanje institucija i umjetničkih medija, posebno onih kompleksnih i krhkih kakav je baletno-plesni medij, uvijek na marginama, bez obzira je li institucionaliziran ili ne. Koprodukcija dvaju HNK pomaže nam da održimo odavno zacrtanu smjernicu visoke kvalitete, pa tako zaključujem da je ova naša koprodukcija jednakim dijelom umjetnička i financijska. Suradnja je započela prošlosezonskim gostovanjem riječkog Baleta s predstavom Plamteća voda u okviru modela konzorcija HNK, a nastavit će se novom koprodukcijom dječje baletne predstave Pinokija u 2024. godini - istaknula je Maša Kolar.

Publika će zapravo imati prigodu vidjeti dvije baletne predstave u jednoj?

-Da, Sada i nikad više nije cjelovečernji balet, radi se o takozvanom double bill-u. Prvi dio, u mojoj koreografiji, transpozicija je Krležine dramske jednočinke Adama i Eve u plesni medij, dapače u klupsku scenu. Drugi dio ZA NIKAD je prva suradnja riječkog baleta s brzim, turbulentnim, tehnički zahtjevnim vokabularom belgijskog koreografa Jeroena Verbruggena. Osim tehničke zahtjevnosti njegov dio je zrelo satiričan pa time postaje zabavan i smiješan. Poruka iz naslova naše baletne premijere je da se iskustvo plesne ekstaze, koja je motor pokretač riječkog baleta, događa iznenada i događa se sada. Ovakav trenutak ima svoj protok vremena, svoj ciklus koji će se neminovno zaokružiti i tada će biti prekasno za žaljenje nad propuštenim pogledom jer drugu priliku dobiti nećemo. Tematska poveznica oba baleta je protok vremena, efemernost pokreta i geste te užitak trenutka.

Iscrpljivanje muško - ženskih odnosa

Vi koreografirate „Adama i Evu, predstavu u kojoj ste ponudili suvremeno viđenje istoimene drame Miroslava Krleže. Što Vas je privuklo ovoj Krležinoj drami?

-Volim raditi transpozicije literarnih predložaka u plesni medij. Literarni predložak odličan je putokaz i većina odgovora na dvojbe tijekom kreativnog procesa mogu se naći u tekstu. Privukli su me motivi iscrpljivanja muško-ženskog odnosa te trodijelna struktura Krležine jednočinke, te njegov ekspresionistički stil. Izazov je bio ne uroniti u doslovnost jer koreografija, bez obzira na preuzimanje Krležinog naslova i teme, zahtijeva svoju autentičnost i svoj novi zapis.

Koreograf drugog baleta - Za nikad, je belgijski koreograf Jeroen Verbruggen. Kako je došlo do vaše zajedničke suradnje?

-Već dugo pratim i divim se koreografskom radu Jeroena Verbruggena. On je već sada, u svojim četrdesetim, ostvario zavidan opus od nekih četrdeset autorskih djela. Uvijek je autentičan, ne ponavlja se a svoje ideje provodi dosljedno s puno razumijevanja i poštovanja prema umjetnicima s kojima surađuje. Suradnja riječkog Baleta s ovim koreografom jedna je od najugodnijih i najzabavnijih. Takva mu je i koreografija, otkačena i autoironična.

Slavlje trenutka u kojem živimo

U predstavi plešu plesačice i plesači Baleta riječkog kazališta, tko će nastupiti u glavnim ulogama?

-Smatram da je upravo snažan plesački kolektiv najdragocjenija karakteristika riječkog baleta. Svatko od njih, prema različitim svojstvima koje raznovrsne koreografije iziskuju od plesača gradi svoj novi identitet i time pridonosi izvođačkoj snazi riječkog ansambla. U Adamu i Evi dakako imamo soliste koji se izdvajaju jer nose naslovne uloge i unutar tog okvira razvijaju intimni plesački odnos. To su u dvije podjele Anna Zardi i Michele Pastorini te Tea Rušin i Noa Siluvangi. Varaždin dakle, može očekivati ekstazu plesa, spajanje tijela s ritmom i bukom glazbe, slavlje trenutka u kojem živimo jer on se ponoviti neće. Now and never again - poručila je varaždinskoj baletnoj publici ova poznata baletna koreografkinja.