Jasna Jakovljević, intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, ovu će dužnost, nakon punih 16.godina na čelu varaždinskog kazališta, napustiti krajem veljače, no i dalje će nastaviti raditi na obnovi kazališne zgrade, kao savjetnica za kulturu gradonačelnika Nevena Bosilja.
- Unatoč koroni, zbog koje smo nažalost, morali otkazati i naša gostovanja, kazalište radi, obnavljaju se ugovori s donatorima i sponzorima za ovu godinu, tako da ću do kraja veljače, kada će na dužnost stupiti nova intendantica, normalno raditi. Tvrtka Span na čelu s Nikolom Dujmovićem, donirala je projekt digitalizacije kazališta, aktivna je nova mrežna stranica kazališta. Naš logo, kojega je izradio još pokojni Goran Merkaš, redizajnirao je Davor Bruketa te našem kazalištu darovao i autorstvo kazališnih plakata za predstave u ovoj godini. Prošloga tjedna postignut je dogovor s gradonačelnikom, dr.sc. Nevenom Bosiljom, te ću, kao njegova savjetnica za kulturu, nastaviti posao obnove zgrade varaždinskog kazališta, koji sam započela prije 16 godina. Kada sam došla na čelo varaždinskog kazališta, njegova obnova bila mi je jedna od glavnih zadaća. Obnova tog predivnog zdanja, prvog Helmerovog kazališta u našoj zemlji, bio je veliki izazov, jer cjelovite obnove ovoga kazališta nije bilo punih osamdeset godina. Kada sam došla zgrada je bila dotrajala i sve se moralo obnavljati, od krovišta i stolarije, instalacija, do Velike koncertne dvorane i velike pozornice, koja se doslovce urušila. Obnova kazališta je bila temeljita, a kao što su varaždinsko kazalište gradili domaći majstori, tako su sada većinu poslova na obnovi obavili upravo domaći obrtnici i tvrtke, i to s posebnim marom. Gospodin Mato Kociper, čija je tvrtka radila na obnovi, rekao je jednom prilikom da kazalište uređuje kao da uređuje vlastitu kuću. Stoga ovom prigodom zahvaljujem svima, arhitektima, Miljenku Bituhu, Milki Šuput i Vedranu Köglu, konzervatorima Željku Trstenjaku i dr. Vesni Pascuttini Juraga, svim izvođačima koji su godinama radili na obnovi našeg kazališta, naročito Zlatku Gencu i Draženu Košćecu. Želim istaknuti divnu suradnju koju sam imala s Dragutinom Drkom i Poslovnim sustavom Vindija, s tvrtkom Matrex i Sandrom Šilec, s Odvjetničkim društvom Porobija - Špoljarić, ali i mnogim drugim varaždinskim tvrtkama. Zahvaljujem i svim ministrima kulture, županima i gradonačelnicima s kojima sam surađivala u ovih mojih 16 varaždinskih godina - istaknula je Jakovljević, što je bio povod za razgovor.
Obnova je zahtijevala velika sredstva. Dio troškova obnove pokrivali su Grad Varaždin i Ministarstvo kulture, jesu li ta sredstva bila dovoljna?
Bez brojnih donatora i sponzora obnova kazališta ne bi bila moguća. Sjećam se da smo jednu od prvih donacija, kada sam stupila na ovu dužnost, dobili od varaždinskog Mundusa, koji nam je donirao uredski namještaj. Niz je varaždinskih gospodarstvenika i tvrtki koji su se odazivali mojim molbama i na razne načine pomogli u obnovi. Zahvaljujem svima koji su tijekom ovih 16 godina pomagali i koji još uvijek pomažu, kako bi obnova našeg kazališta bila u cijelosti završena. Svi sponzori i donatori su kronološki navedeni u rezimeu moga rada koji sam pripremila, i nadam se da će biti prigode da tu analizu javno objavim i da svim tim ljudima zahvalim na podršci koju su mi pružili. Vjerujem da će oni nastaviti pomagati i dalje, jer obnova još uvijek nije u cijelosti završena. Ove godine smo planirali da do kraja završimo obnovu Scene Rogoz, tako da bude odvojena od Velike scene, pa će kazalište imati tri, međusobno odvojene scene - Veliku scenu, Scenu Rogoz i scenu u Europa mediji. Ove godine planiramo i postavljanje zvučnog zida u prostoru za orkestar te uređenje kazališne porte, a Grad će uložiti sredstva za cjelovitu obnovu sustava vatrodojave. Ovoga ljeta planiramo učvrstiti podizače dekora, što je vrlo osjetljiv i složeni zahvat, jer je povezan sa statikom cijele zgrade. U međuvremenu bi bio uređen i cijeli interijer, a vjerujem da ćemo, zahvaljujući sredstvima iz fondova Europske unije, uspjeti realizirati i projekt uređenja fasade, koji je već pripremljen. Tako bismo 2023. godine, na 150 obljetnicu ovoga kazališta, u potpunosti završili njegovu obnovu. To je projekt na kojem ću nastaviti raditi- rekla je Jasna Jakovljević o daljnjim planovima uređenja zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Kada ste prije 16 godina došli u ovo kazalište, u intervjuu za Varaždinske vijesti istaknuli ste kako želite vratiti sjaj varaždinskom kazalištu. Jeste li uspjeli u toj zadaći?
Mislim da jesam. Obnova kazališta je pred završetkom, naše je kazalište dobilo status nacionalnog kazališta, na moju inicijativu započela je suradnja svih nacionalnih kazališta u Hrvatskoj, a i programski smo ostvarili značajne uspjehe. Pritom sam imala veliku podršku programskih savjetnika, dr. Ozrena Prohića i dr. Ive Hraste Sočo, mojeg dugogodišnjeg suradnika Žorža Draušnika, koji je radio i kao scenograf i na produkciji, ostvarili smo fantastičnu suradnju s pokojnim redateljem Georgijom Parom, sjajno smo surađivali s Krešimirom Dolenčićem, ovdje su režirali i mladi redatelji koji su baš u Varaždinu dobili svoju prvu veću priliku. Za razvoj našega glazbenog programa velike zasluge imaju Muzička akademija u Zagrebu, Glazbena škola u Varaždinu, Davor Bobić, ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri, Raymond Rojnik, ravnatelj Koncertnog ureda, gospođa Dragica Vitez, Varaždinski komorni orkestar i njegov šef Krešimir Lazar, dirigent Ivan Josip Skender, mezzosopranistica Sofija Cingula, s kojom smo radili niz projekata. Sjećam se divne suradnje koju sam imala s maestrom Vladimirom Kranjčevićem, s gospođom Nadom Puttar Gold, s profesorom Marijanom Zuberom. Predstavljali smo mlade glazbenike, naše pjevačke nade, koji su nastupali s već etabliranim instrumentalistima. To je bio koncept koji nije bio skup, a donosio je sjajne rezultate, kako za publiku, tako i za te mlade ljude koji su imali prigodu nastupati pred publikom, što je za mlade umjetnike jako važno. S mladima su svih tih godina radili i Ozren Prohić i Krešo Dolenčić, pa i Georgij Paro, a posebno valja istaknuti sjajan rad profesora dr. Vladimira Krušića, koji je s dramskim pedagozima vodio naš Kazališni studio mladih. U suradnji s Varaždinskom županijom organizirali smo niz predstava za učenike srednjih škola, od kojih su mnogi prvi puta bili u kazalištu i vidjeli neku kazališnu predstavu. Na taj smo način stvarali novu publiku. Odlično sam surađivala i s Gradom Varaždinom, s bivšim gradonačelnikom dr. Ivanom Čehokom, s njegov zamjenicom Sandrom Malenicom i pročelnikom dr. Jankom Pavetićem, s Varaždinskom županijom, sa županom Anđelkom Stričakom, s bivšim županom Radimirom Čačićem i njegovom savjetnicom Natalijom Martinčević, s Otilijom Cvetko i Dubravkom Biberdžić, ali i s mnogim udrugama, s braniteljskim udrugama, varaždinskim Rotary klubovima, Slovenskim kulturnim društvom Nagelj i predsjednicom Barbarom Antolić Vupora, do Hrvatsko - austrijske kulturne zajednice koju su vodile Ingeborg Jurić i Mirjana Dučakijević.
Bez te široke podrške naše kazalište sigurno ne bi ostvarilo takve uspjehe. Pritom želim istaknuti kako su napadi na mene, vezani uz organizaciju balova u našem kazalištu, potpuno neutemeljeni, jer je Helmer zgradu i projektirao s redutnom dvoranom, da bi se u njoj organizirali i balovi, kojih je nekad, u sezoni balova, bilo na desetke. Varaždinsko kazalište je uvijek bilo središte društvenog života ovoga grada, a naša prekrasna koncertna dvorana je apsolutno na ponos, ne samo Varaždina, nego i cijele Hrvatske, zbog svoje elegancije i izvanredne akustike. Mi naime, zbog ograničenih sredstava ne možemo raditi velike operne izvedbe, ali možemo raditi manje forme, baroknu i komornu operu, što smo radili vrlo uspješno, a o čemu svjedoče i gostovanja koja smo ostvarili, ali i nagrade koje smo dobili. Varaždin ima dugu i bogatu glazbenu tradiciju, naši umjetnici nastupaju na pozornicama od Beča do Berlina, a svi su se uvijek rado odazivali na naš poziv da nastupe pred našom publikom, koja je izvanredna i kojoj se od srca zahvaljujem. Posebno hvala cijelom ansamblu, svim zaposlenicima varaždinskog kazališta s kojima sam provela 16 stvarno lijepih godina. Stoga mislim da sam uspjela stvoriti solidne temelje ove nacionalne kazališne kuće i postaviti smjernice ovoga kazališta prema kajkavskom repertoaru, klasičnoj drami i komornoj operi.
Tome u prilog govore i važne nagrade koje je u tom razdoblju dobilo varaždinsko kazalište?
Apsolutno. Samo nagrade koje smo primili prošle godine, kada smo za kajkavsku komediju Matijaš, Grabancijaš, Dijak dobili Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu, za najbolju režiju koja je dodijeljena Kreši Dolenčiću i za najbolju mladu glumicu, koju je dobila Dea Presečki, ali i nagrada na Splitskom ljetu za monooperu Dnevnik Anne Frank, govore tome u prilog. Moja ljubav prema Varaždinu i ovom kazalištu nije bila slučajna, kao što je i moja veza s ovim gradom, koja je započela zahvaljujući gospođi Ruži Pospiš Baldani, neraskidiva, bez obzira na događaje koji su se zbili posljednjih mjeseci. Zato mi je drago da sam se odlučila zatražiti drugu reviziju poslovanja, koja je pokazala da u mojem mandatu nije bilo većih nepravilnosti, a kamoli nezakonitosti ili kriminala, kako mi se to pokušavalo imputirati. To je potvrdio i nadzor Ministarstva kulture i medija. Mislim da sam u ovih 16 godina napravila onoliko koliko je bilo moguće. Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, kada je vidjela moju prezentaciju, koju nažalost, nisam imala priliku predstaviti i na Gradskom vijeću, rekla je da sam visoko podignula ljestvicu. Ponosna sam da je u ovom kazalištu kroz te godine nastupilo toliko mladih ljudi, glumaca, glazbenika, dirigenata i režisera, koji su zavoljeli ovaj grad i njegovo kazalište. To je veliki kapital koji će ostati a ja želim otići iz Varaždina noseći samo dobro za sobom, bez obzira na izreku da stvari pamtimo na način na koje su završile.
