Na posljednjoj sjednici varaždinskog Gradskog vijeća svi su primjetili novu vijećnicu platforme Budimo grad 26-godišnju Doroteu Strelec, koja je zamijenila dosadašnjeg vijećnika Dražena Čelara. Njezin je dolazak kao osvježenje prokomentirao i najmlađi vijećnik SDP-a Lovro Lukavečki kazavši da s novom gradskom vijećnicom dijeli razmišljanja o potrebi njegovanja drugačije komunikacije u Gradskom vijeću.
Strelec se u mladosti bavila atletikom (i danas je atletska sutkinja), a aktivizmom se “zarazila” još u osnovnoj školi. Nakon Druge gimnazije u Varaždinu, završava studij politologije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, gdje jedno vrijeme uređuje studentski časopis Mali Levijatan i nekoliko godina volontira kao demonstratorica. Prije godinu dana počinje raditi kao asistentica u udruzi Inicijativa mladih za ljudska prava, gdje nedavno postaje i provoditeljica programa. Član je nekoliko udruga; FORa Zeleni prozor, Mreže mladih Hrvatske i DND-a Varaždin. Kad nije društveno angažirana, kaže, rado putuje, a kad je doma, vrijeme najradije provodi uz Dravu.
Kad ste se pridružili platformi Budimo grad i iz kojih razloga? Zašto baš Budimo grad, a ne neka etablirana stranka?
Početkom prošle godine uključila sam se u Budimo grad, na poziv nositeljice naše liste, moje nekadašnje razrednice Dubravke Novak. Platformu sam prepoznala kao najbližu mojim političkim stavovima i vrijednostima, posebice kada sam pročitala njen Manifest. Ubrzo smo postali politička opcija koju je u kratkom roku prepoznao velik broj ljudi. Zapravo sam od zadnjih izbora priželjkivala da se osnuje varaždinski Možemo!, a kada sam saznala da se kod nas pokreće lokalna platforma, koja počiva na istim načelima, odlučila sam postati dio te priče.
Radite i veći dio vremena živite u Zagrebu. Koliko ste uključeni u zbivanja u Varaždinu i kako je u tim uvjetima biti varaždinski gradski vijećnik?
Radi bliskih osoba i aktivnosti u koje sam uključena u rodnom gradu, stalno sam na relaciji Varaždin-Zagreb. Kad ne moram raditi iz ureda, najčešće radim od doma. Redovno pratim što se zbiva u gradu i posjećujem razne događaje pa mi često mama i prijatelji iz Varaždina kažu da znam više nego oni, koji su tu cijeli tjedan.
Kakva je, po vama, razina komunikacije gradskih vijećnika? Jesu li moguće promjene takvog, najblaže rečeno, “napornog” diskursa u kojem se u krug vrte uvijek iste protuoptužbe?
S kolegom Lukavečki sudjelovala sam na raznim stručnim edukacijama, na kojima smo naučili dosta o primjerenoj komunikaciji te međusobnom uvažavanju, što se trudimo i sada primjenjivati. Sjednica Gradskog vijeća nešto je sasvim suprotno. Takve isprazne rasprave i ponavljajuće prozivke doista ne vode ničemu konstruktivnom. Toga su svjesni i oni koji ih započinju, no njihov cilj i jest provokacija. Ono što možemo je ne spuštati se na taj nivo. Nastojati svojim sudjelovanjem pokazati da ima nas koji smo u Gradskom vijeću jer želimo raspravljati o temi dnevnog reda te za nju nuditi eventualne dodatne prijedloge ili alternativna rješenja, a ne samo upirati prstom i čekati povratnu reakciju. Neke to hrani, ali je riječ o veoma toksičnom ponašanju. Nekad je bolje takav lonac ostaviti bez poklopca i ne ulaziti u daljnju raspravu, već samo pustiti da se što prije dođe do glasanja i krene s novom točkom.
