Život je vjeronauk

| 16.5.2022. u 21:54h | Objavljeno u Promišljanje

Zanimljiva legenda veže se za svib, biljku po kojoj je najljepši mjesec u godini dobio ime. Od svibovine, koja se danas koristi za izradu čvrstih predmeta kao što je štap za hodanje, prema priči, bio je izrađen Kristov križ. Na tim tragovima i mi tražimo potporanj u izazovima našega vremena i poslanja.

Svojom cvatućom ljepotom kao da se i priroda u svibnju uskladila s bogatstvom duhovnih sadržaja specifičnih za mjesec u kojem nas, uz tako dragu marijansku pobožnost i vazmeno vrijeme s pripadajućim svetkovinama, posebno raduju slavlja sakramenata sv. potvrde te prve sv. ispovijedi i pričesti.

Ljepotu tih svečanosti koje su dika župnoga zajedništva pomalo zasjenjuje žal što se nakon svibnja sve rjeđe u našim crkvama može doživjeti ono dobrodušno i simpatično ušutkivanje dječjega šuškanja, šaputanja, smijanja. Pitanje zašto je to tako zahtijeva daleko opsežniju analizu od ovih nekoliko redaka, no ne smijemo dopustiti da težina odgovora, u kojem se naziru naši porazi, u drugi plan potisne brigu za najplemenitiju misiju kršćana, a to je odgovornost za taj najljepši i najkrhkiji dio svemira koji nam je Bog povjerio – za odgoj mlađih naraštaja, i u obiteljskom i župnom i školskom i medijskom i uličnom i prirodnom, jednom riječju, u životnom vjeronauku.

U evanđelju šeste vazmene nedjelje čitamo kako će Duh Sveti poučavati i dozivati u pamet Isusove riječi koje čuvaju oni koji ga ljube. U tom kontekstu vrijedno se prisjetiti misli kardinala Franje Kuharića da cvijeće ne cvate u hladnjaku i njegove opomene: "Misliti da se mlada duša može odgojiti za Boga samo pedagoškom tehnikom ili čak nekim pedagoškim trikovima, teška je zabluda i promašaj. U odgoj treba uključiti Boga".

Nikakve metode prisile ili intuicije, "slobodan odgoj" i sl. ne donose priželjkivane plodove. Nego, bez pretencioznosti da je to lako i jednostavno, moramo kroz Marijinu školu poniznosti i svibanjsku školu topline srca u fokus vjerničke zauzetosti podignuti iskrenu i ustrajnu molitvu te hrabro i uvjerljivo svjedočanstvo vjere. Uzalud je sve drugo. Nećemo u duše mladih usaditi mir Isusa Krista ako nismo sposobni dokinuti hladnoću svojih odnosa i omogućiti da se u našim crkvama svatko osjeća kao da je doma.

Držeći se za mudrost staračkoga štapa naših predaka, oslonjeni na ljubav pastirskoga štapa Crkve i osovljeni u snazi križa Isusa Krista, pružimo našoj djeci razlog da s ponosom slijede ili se vrate na put smisla. Naša je glavna zadaća mladim dušama svakodnevno otkrivati ljepotu vjere, pokazivati im kako Bog voli i kako se Boga voli. Beskorisno je sve drugo ako nismo razumjeli da se, kao što se na koljenima plijevi cvijeće, na koljenima odgaja i dijete - u molitvi i služenju.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • Važna obavijest
    Mnogi zaziru od vijesti, ne žele ih više slušati, a izbjegavaju i druženja zbog razglašavanja ružnih događaja i tračeva koji potiskuju sve lijepo. Sigurno ste već čuli rođake i poznanike…
  • Završni ispit
    Za glavninu školaraca ispitno je vrijeme završilo, a pred njima je zasluženi odmor. Neka im bude radostan i blagoslovljen! No u životnoj školi svima nam predstoji završna provjera – vrijeme…
  • Ruke u džepovima
    Gledajući prema idućoj nedjelji u svjetlu Tijelova, Duh Božje riječi stavlja nam na srce način na koji prolazimo ovim svijetom. U svijetu ljudi grčevito traže nešto za što će se…
  • Svu pamet svijeta...
    Od dječjih radoznalih godina pa do "posljednjih stvari": smrti, suda, pakla i raja; čovjeka zaokuplja pitanje zašto. Zasigurno se svatko od nas već pitao zašto se nešto baš njemu događa…
  • Nismo mi od jučer
    Draga naša Crkvo! U ime svakog iskrenog čovjeka koga si podizala na noge kreposti, u ime svakoga koga si odgajala u nadahnuću Duha Svetoga, u ime svakog tvog službenika koji…