Na tragu jednog od najpoznatijih ulomaka Evanđelja, kada Isus na pitanje "Tko je moj bližnji?" odgovara prispodobom o milosrdnom Samaritancu, vrlo je zanimljiv njegov zaključak: "Idi pa i ti čini tako!" dakle ne pitaj tko je tvoj bližnji, nego ti budi bližnji.
Osobito su životne te riječi kada ih stavimo u kontekst prve polovice srpnja kada se, prije ljetnog odmora, donose važne, za mnoge i presudne životne odluke, počevši od izbora zvanja i fakulteta, o čemu muku muče maturanti. U mnoštvu ponuda, daj Bože i hrabrosti za odluku da se prihvati poziv na duhovna zvanja! Koja su nam toliko potrebna u suvremenom svijetu, jer potrebni su nam bližnji. Potrebni su nam ljudi, muškarci i žene, koji neće okrenuti glave, nego zasukati rukave.
Svećenici ovih dana slave svoje mlade mise i obljetnice svećeničkog ređenja. Često se sjetim, osobito u kontekstu ovoga pitanja tko je bližnji, riječi koje je meni na mladoj misi izgovorio moj župnik mons. Andrija Kišićek: "Gospodin Isus ne može prevariti. Njegova se obećanja ispunjuju na svima koji mu vjeruju i na njega se oslanjaju... Gospodin svoje ne ostavlja nikada."
Gospodin Isus moj je bližnji. Podmetnuo je svoja leđa u svim životnim teškoćama, pružio je ruku u svim izazovima, otvorio je srce svakoj molitvi, pronašao je put u svakoj situaciji. Nikada nije razočarao. Nikada nije pogazio svoju riječ. I nikada nije postavljao suvišna pitanja. Jednostavno je bio tu, uvjerljivo dajući do znanja da nisam sam.
Svatko od nas, svaki čovjek, bližnji je Isusu, koji je za svoje prijatelje umro, i uskrsnuo kako bi ispunio obećanje da ih nikada neće ostaviti. Pitanje je samo jesmo li mi spremni prihvatiti tu privilegiju jer ona podrazumijeva i dužnost koju dobro zna narodna mudrost: "S kim si, takav si!" Ako pažljivo čitamo Isusove riječi, i ove u prispodobi i u čitavom Evanđelju, vidjet ćemo da on nije gubio dragocjeno vrijeme na suvišna pitanja: što si mislio, kako ti se to dogodilo, kada si i gdje upao u probleme, zašto si postupio tako... On nije od ljudi tražio izvješća, tražio je vjernost. Samo to. A to je sve.
Biti vjeran Isusu, prijatelju koji ne može iznevjeriti, znači, bez obzira gdje si, kada si, kako i što izabrao, koje si profesije, koje su ti zanimacije i planovi, sada i ovdje dužan si donositi odluke u njegovu stilu i biti takav kakav je on – bližnji. To je tako velik dar, dar bližnjega, da ga ne može nositi jedna osoba, mora se podijeliti s drugim.
I zato ne treba postavljati suvišna pitanja na koja odgovore zna samo Bog, nego krenuti s njim u ritmu milosrđa, pjevušeći odvažno: "Moj Bog i ja koračat ćemo vječno i dijeliti sve žive radosti, zemlja će proći i sve što je njeno, a Bog i ja produžit ćemo put!" Vlč. Ivica Cujzek
