Svu pamet svijeta...

| 6.6.2022. u 21:51h | Objavljeno u Promišljanje

Od dječjih radoznalih godina pa do "posljednjih stvari": smrti, suda, pakla i raja; čovjeka zaokuplja pitanje zašto. Zasigurno se svatko od nas već pitao zašto se nešto baš njemu događa ili zašto je toliko težine, trpljenja, nepravde u svijetu; zašto su ljudi tako okrutni; zašto ni Bog ne čuje kad toliko molimo, zašto šuti?

Ljudi bi htjeli sve znati, a sveznajuć je Bog. Pogotovo je ta ljudska težnja vidljiva kada se silno trude onima koji pate prodikovati zašto i dijeliti savjete kako trebaju živjeti. Kao da se kule babilonske još nisu uklonile iz naših nutrina i neki nemirni duh tjera nas da ugodimo svojoj umišljenosti.

Daleko od toga da je odgovore nemoguće otkriti. Slobodno pitamo zašto, ali s povjerenjem, s ljubavlju. I sv. Toma Akvinski tvrdio je da je ljubiti Boga vrjednije nego poznavati ga. Tražimo odgovore, samo ne pametujući i unaprijed određujući sebi ugodna i poželjna rješenja. S takvim stavom ne slijedimo nadahnuća Duha Svetoga koji "upućuje u svu istinu".

Bog ništa ne taji, on ne brani da znamo, dapače, Božji Duh, čiji je znanje dar, otkriva nam "svu istinu". Štoviše, Božji Sin život je položio da istinu upoznamo. Međutim on traži da razumijemo kako svaka druga definicija istine, osim te da je istina Isus Krist i njegovo evanđelje, kad-tad doživi sudbinu babilonske kule. I traži našu strpljivost jer velika je mudrost u riječima starozavjetnog Propovjednika: "Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme!"

Kao što djetetu ne možemo objasniti kako se, primjerice, upravlja automobilom i dopustiti mu da se u tome okuša jer bi to za njega bilo kobno, tako i nama Gospodin poručuje: "Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi".

Što nam je, dakle, činiti? Jednostavno vjerovati. Naša znatiželja i znanje ne smije služiti tome da se uznosimo, nego da se spasimo. Ljudi u dobroj namjeri kažu: "Ja ne vjerujem, ja znam da Bog postoji!" no sjetimo se Poslanice Korinćanima: "Znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje".

Znanje ograničava na ono čemu je čovjek u jednom trenutku dorastao, a vjerovanje otvara za mnogo više. Vjera nadvisuje um jer uključuje srce, jer počiva na uzajamnoj ljubavi, poštovanju i povjerenju. Zato čovjek vjere ima odgovor na svako, ma kako bilo teško, pitanje zašto: Za ljubav Božju.

Nismo mi Božje igračke, nego Božja djeca – kako čitamo i u Knjizi mudrih izreka – radost Mudrosti Božje, njegovo veselje. Valja nam stoga svu pamet svijeta pokloniti pred vjerom te se sjetiti u teškim i nedokučivim pitanjima, kako je dobro netko istaknuo, da Bog nikada ne remeti radosti svoje djece, ako im već ne priprema sigurnije i veće!

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • Blago Crkve
    Sve što vidimo i osjećamo kao materijalno, duhovno, kulturno i drugo dobro, tema je tjedna u kojem odzvanjaju riječi: "Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti." Za…
  • Kako izgleda raj
    Kako bismo voljeli znati kako izgleda to "što oko ne vidje i uho ne ču", to nebo u kojem oni koji Boga ljube nalaze utjehu i snagu! Tako su nam…
  • Imuni na sve
    Iznenađuje me kada čujem vjernike da kažu: "Nije me briga što drugi ljudi misle". Često se to ponavlja, osobito kada nečiji postupci ne nailaze na odobravanje okoline. No je li…
  • Hladan tuš
    U pretjeranim vrućinama koje nas ovih dana griju, dobro dođe hladan tuš. Lijepo je kada je toplo, ali prejako sunce sprži sve pred sobom. To se događa i ljudima sklonim…
  • Šećer dolazi na kraju
    Oduvijek su mi bili posebno dragi ljudi iz sjene. Kao dječak volio sam ih promatrati i pitao sam se zašto na velikim slavljima, kada je red da se istaknu važni…