"Skupčani" oko križa

| 12.7.2021. u 21:43h | Objavljeno u Promišljanje

Privlačna je Božja riječ "otpočinite malo" u ljetnim mjesecima što prolaze u znaku odmora i oduška. No sama imena srpnja i kolovoza kazuju da nije uvijek bilo tako. Tada su se po najvećoj žegi obavljali teški poslovi, što je opjevao i Mihanović u produžetku naše himne: "Žanju srpi, mašu kose, djed se žuri, snoplje broji. Škriplju vozi brašno nose, snaša preduć čedo doji... pjesme glasno brijeg odbija, ljubni poje k tamburici".

Ljeto je bilo doba mukotrpnog rada, ali rada na koji se gledalo kao na Božji dar, muke označene veseljem jer dugotrajna žrtva davala je tada ploda u materijalnom smislu, ali i ljudskom, duhovnom: zajedništvo u pjesmi, nadu u otvorenosti životu. Uvijek osluškujući Boga i čovjeka, uvijek u skladu s prirodom i realnošću. Možda nisu imali sve naj, naj, ali imali su poštovanja, držali su se skupa, zato su se mogli životu radovati, pa i kada im život nije uzvraćao istom mjerom.

Naše je ljeto često označeno drugačijim predmecima od onoga "s" koji je njih sabirao skupa, kao što je svednevice trebalo "skupčati" sijeno u polju da se zaštiti od vlage. Ljudi danas imaju sve naj, a ničemu se više ne znaju radovati. Itekako se mnogi muče ne bi li priskrbili "kupčece" pristojnog života za svoje obitelji i daleko od primisli da se danas samo besposličari. No već u toj riječi oči krade prefiks "bez".

I Krist se sažalio nad svijetom koji bijaše "kao ovce bez pastira". Koji bi htio Boga bez Crkve ili Crkvu bez Boga. "Kupčamo" li se i mi k riječi "bez"? Živimo li bezglavo, bezobrazno, beskarakterno, bezosjećajno, bezizražajno, bezbožno...? Činimo to kada se navikavamo na život bez sklada s prirodnim zakonitostima i ne marimo što u društvu poželjno postaje da se Božji zakoni prirodnosti i normalnosti zamjenjuju ljudskima koji toleriraju sve, pa i uvrnutosti bez zadrške, bez cenzure.

Umjesto bezizlaznosti u koju takvi izbori vode, postoji i drugi način. Budući da je jasno kako čovjek ne može živjeti u bestežinskom stanju, vrijedno se prisjetiti izreke: "Ako ne želiš život s križem, imat ćeš križ bez života". Taj je križ kao gravitacija, sila teža koja nas drži čvrsto na zemlji i podsjeća da smo ljudi. Svatko ga nosi, neki ga proklinju, drugi vole. Ni za koga nije to bezbolno, zato se nekima nešto drugo više sviđa: neki gorostasi koji u kolima voze svoje trofeje, lideri koji srpima žanju i broje snopove novčanica, elitisti koji promiču slobode nauštrb i bez drugoga...

Isusu se to ne sviđa. Njemu se sviđa život oplemenjen prijedlogom "s" koji nas "kupča" oko njegovog križa. Zna on da nije to lako te poziva da predahnemo, samo nemojmo pritom postati bezdušni, već se zdušnije, jedni s drugima, odmorimo od besmislenosti i zaputimo k svetosti.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • Čega se mi bojimo?
    Naše vrijeme obilježeno je osjećajima nespokojstva koje produbljuju zastrašujuće okolnosti uzrokovane pandemijom, a čitanja na početku došašća, na prvi pogled, na istome su tragu. Isus spominje bezizlaznu tjeskobu i izdisaje…
  • Kristov = dosljedan
    Poštovani čitatelji, evo nas na kraju još jedne liturgijske godine, koja završava svetkovinom Krista Kralja, a koja nas nije mazila kraljevskim stilom života. Mnogi su jedva spajali kraj s krajem,…
  • Carpe diem
    Približivši se kraju liturgijske godine, na predzadnju nedjelju Božja riječ poziva nas na ozbiljnost života jer svjedoci smo istinitosti drevne misli: "Panta rei", a u struji svega što prolazi i…
  • "Križ ne ide u vječnost, on ostaje na grobu"
    U okrilju ovih blagih dana koji, slikovito, bar malo operu dušine prozore pa možemo jasnije vidjeti stvarnost koja nam pokazuje kako je poniznost jedina škola svetosti, evanđelje iduće nedjelje vodi…
  • "Prema Bogu ne idemo hodeći, nego ljubeći"
    Naslovna misao sv. Augustina približava nas tako miloj i dirljivoj proslavi Boga u svima onima, znanima i neznanima, koji su za života prepoznali i učinili ključni korak prema konačnom cilju…