Boga nitko ne može vidjeti, rekao mi je jedan mladić u razgovoru o vjeri, i dodao da ništa ne može vjerovati što se ne može vidjeti. Naravno da ne može čovjek Boga vidjeti, kako bi mogao ako ne može vidjeti ni osobu kraj sebe, osim vanjštine, a osoba je neizmjerno više sa svojim iskustvima, emocijama, spoznajama, doživljajima…
Čovjek samo malo može vidjeti. Oči mu ne bi mogle izdržati ljepotu, tijelo ne bi moglo podnijeti veličinu Boga. Sam je Bog to rekao Mojsiju: "Moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati." A Božja je želja ljudski život, sretan, ispunjen život. Vidjet ćemo ga kada ostavimo svoje ograničeno i slabo tijelo. Ali Bog je tako dobar da neće tako dugo čekati, ne želi ostaviti čovjeka u neznanju i nevjerici, ne želi ga ostaviti bez nade jer to bi bilo gore od smrti: život bez nade, besmisao, ispraznost. Bog to ne može dopustiti, zato nalazi savršen način kako će se otkriti čovjeku bez da on mora umrijeti.
Otkriva se sigurno, dolazi nedvojbeno, tako uvjerljivo! U liku djeteta. Nikad nisam vidio da se lice čovjeka koji primi dijete zamrači. I najmrzovoljnijim ljudima razvedri se lice kada prime novorođenče, i najgrublji se glas omekša kada tepa djetetu. I to je jedno malo otkrivanje Božića, kada to maleno svjetlo nadjača sve ljudske tame. Ne može ga vidjeti nitko tko ga ne primi, a tko ga primi, razumije njegovu objavu.
Razumije da se trag Božića, utjelovljenog Boga, vidi svaki put kada donosimo svjetlo njegove riječi u tamu nerazumijevanja, njegovu sakramentalnu prisutnost u naša lutanja, njegov mir u naše nemire, njegovu radost u našu bijedu, njegovu sigurnost u naše strahove... Ne možemo reći da tada vidimo Boga, ali možemo, itekako, da vidimo njegovu ljubav zapakiranu u male lijepe geste ljudi koji su ga primili.
Veli starozavjetni propovjednik da sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme i nabraja i teška i lijepa vremena koja svi proživljavamo, a, kako čitamo u Evanđelju na blagdan Svete Obitelji, postoji i vrijeme kada se Bog mora "skrivati"; ali skriven ne nestaje! Vidi se u obitelji Josipa i Marije! Bog je "sakrio" svoje lice u vjeru onih kojima se darovao, koji su ga primili. I danas se tako utjelovljuje, postaje smisao svega našeg vremena, postaje nada koja se više ne može uništiti, postaje ljubav koju ništa ne može nadvladati. Postaje "Bog s nama" u čestitim ljudima i može se vidjeti u paketićima njihove dobrote i hrabrosti.
Te paketiće Božjega smisla želim vama, dragi čitatelji! Raspakirajte ih u svakom danu i otkrivajte u našem vremenu spasonosnu blizinu Božju! Neka vam je čestit Božić, koji nikada ne odustaje od nas. Budimo mu nalik pa ni mi ne odustajmo! Vlč. Ivica Cujzek
