Pet minuta i dvije ruke

| 19.7.2021. u 21:41h | Objavljeno u Promišljanje

Ljudsku pozornost oduvijek su privlačila čuda. I danas su aktualna pitanja je li redovit sakramentalni život dovoljno čudesan i može li Bog zadovoljiti očekivanja suvremenog čovjeka.

Dakako da Bog može sve, ali on nije stvorio čovjeka da bude samo ukras svijetu. Očito je to u odnosu prema apostolima. Isus može učiniti čudo i bez suradnje s čovjekom, ali želi mu otkriti tajnu svoje ljubavi. Učenici nastoje pronaći rješenje, no razočarani su jer nemaju dovoljno, nemaju ništa što bi Gospodinu moglo pomoći da nahrani tisuće ljudi. Lekciju im je očitao dječak koji je nešto imao. Ma kako tih pet kruhova i dvije ribice značilo malo, on je sve što ima bio spreman dati, i ostati anoniman. Bez potpisa, bez slikanja, bez zahvalnica.

Tu počinje čudo, to je prvi sastojak čuda. Bog u svojoj ljubavi želi sve učiniti, ali ne želi iz svoje radosti izuzeti čovjeka. Ne želi čovjeku uskratiti radost služenja. Ne želi ga lišiti čudesnosti i ljepote života što proizlazi iz mogućnosti da bude koristan, dobar i vrijedan, ali u iskrenosti srca, ne u predstavama.

Sv. Mala Terezija kaže: „On ne dolazi s neba svaki dan kako bi ostao u zlatnom ciboriju, već da nađe drugo nebo – nebo naše duše.“ To je prizor euharistije. Ovonedjeljni ulomak evanđelja obiluje euharistijskim značenjima, no pitanje je idemo li mi na misu kao na priredbu, odmaknuti se od stvarnosti i odmoriti od problema, ili se idemo s njima suočiti. Krist u euharistiji ne ide na odmor, nego ide na križ. Ta požrtvovnost, kao drugi sastojak čuda, mora se osjetiti u konkretnom životu gdje će se pokazati da sakramentalni život jest čudesna snaga koja sve okreće na dobro.

Zato trebamo prestati kukati kako ništa nemamo i početi zahvaljivati za sve što imamo. Najveći Božji dar naši su bližnji. Početkom godine papa Franjo ustanovio je Svjetski dan djedova i baka odredivši da će se slaviti 4. nedjelje u srpnju. Promatrajući njihove živote, prisjećamo se kako su oni imali malo, ali imali su dvije ruke i pet minuta vremena za Boga i čovjeka. Radišne ruke i posvećeno vrijeme, to je bilo dovoljno da nas podignu i postave na dobar put života. Nije li i to prelijepo Božje čudo?

Ljudi, barem u našoj sredini, danas nisu kruha gladni, ali te dvije ribice koje daju okus možda su slika onih dviju riječi koje nikako ne prelaze preko usana: oprosti mi, ili volim te, ili hvala ti. Vjerujem da svatko u svojoj domišljatosti može pronaći nešto, ma kako bilo skromno, što će donijeti pred Gospodina, koji je kruh života, i što će biti sastojci njegovog čuda za nas. Možda se to čini premalo ili ništa. Nije na odmet da budemo svjesni svoje malenosti, ali budimo svjesni i toga da Božja svemoć i od iskrenog ništa čini čuda.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • "Selfie" vjera
    Moderni svijet forsira čovjeka da se nametne u društvu uspjehom i ljepotom, uz što se vezuje slava, bogatstvo, ugled i utjecaj, moć i superiornost – sve privlačne stvari. No jesu…
  • "Skupčani" oko križa
    Privlačna je Božja riječ "otpočinite malo" u ljetnim mjesecima što prolaze u znaku odmora i oduška. No sama imena srpnja i kolovoza kazuju da nije uvijek bilo tako. Tada su…
  • Sandale
    Promatrajući obrise ljudi, već izdaleka po hodu možemo uočiti svoje prijatelje i odgonetnuti njihova raspoloženja, prepoznati emocije i namjere prolaznika, zaključiti podosta o njihovim interesima i navikama. Jedni idu odlučno…
  • Bogci bistrički
    Početak srpnja pred naše oči donosi prizor razočaranog Gospodina koji dolazi u svoj zavičaj gdje zbog bezbožnosti i podrugljivosti vlastite rodbine, susjeda i prijatelja nije mogao činiti čuda. Ipak, i…
  • Izgubljena djeca
    Ljudi koji su pretrpjeli velike gubitke u životu kažu da nema veće boli nego kad se izgubi vlastito dijete. Nezamislive su to traume i rane s kojima treba naučiti živjeti…