Kako ljudi vide lica, tako Bog vidi srca, kaže jedna poslovica, koja nas vodi na trag razmišljanja kako to ljudi gledaju jedni na druge. Primijetio sam kako u društvu postoji navika po kojoj se ljude svrstava, ili se sami svrstavaju, u nekakve krugove i onda se procjenjuju prema tome odakle su, kakve su im financijske mogućnosti, kakav ugled uživaju, jesu li prezreni ili povlašteni... i tako unedogled, i uvijek postoje "oni" i "mi".
Slično je Petar upitao Isusa, o čemu čitamo u evanđelju 19. nedjelje kroz godinu: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" A Isus odgovara tako važnom poukom: Svi smo mi sluge. I još nešto: Bog gleda ponaosob. On ne generalizira, ne vidi nikakve krugove, ne gleda na ljude općenito, nego pogledom prodire do same srži bića i poznaje svakoga u dušu.
Prisjetimo se jedne zanimljive činjenice. Kaže se, u prenesenom smislu, da su oči ogledala duše, što ima smisla jer u njima najlakše prepoznajemo osjećaje, ali oči su i u stvarnom smislu ogledala. Kada pogledam u lice drugoga čovjeka, u zrcalu njegovih očiju vidim sebe, odnosno, kako ja gledam njega, kako ga procjenjujem, kako prema njemu postupam, to govori o meni, više nego o njemu.
Slijedeći tu misao, slobodno se zapitamo može li Bog, kada pogleda u moje lice, odnosno srce kako on vidi, vidjeti sebe? Odražavaju li moje navike, moje ponašanje, Božju sliku na koju sam stvoren? On veli: "Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti." Ako se u mojim očima odražava samo svjetlo mobitela, ako se vrte brojke novčanica, kuće, auti, poslovi... ako nema u njima lica drugih ljudi, onda Bog ne može vidjeti svoju sliku u zrcalu mojih očiju.
Ako, pak, on može vidjeti svoju sliku – ljude u našim očima, onda smo na dobrom tragu. Samo si trebamo osvijestiti još jednu stvar. Ljudi vole riječi kao što su gotovani, populisti, stranci, ovisnici, grešnici... i to su uvijek "oni". Olako se razne etikete koriste, s predznakom predrasuda, kao izlike da se izbjegne služenje. Ne može vjernik birati kome će služiti, kome ne i određivati tko bi njemu trebao služiti jer Gospodin jasno kaže, kako je odgovorio Petru, da smo svi mi sluge, bez obzira tko se u kakvoj potrebi pred nama našao, zato nastojmo što više usvajati Božji pogled, gledati druge kako on gleda nas, beskrajno strpljivo, neizmjerno blago, s poštovanjem i milosrdno.
Nije on slučajno rekao neka nam temelj molitve bude "oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim", što nije daleko od misli da Bog gleda naša srca tako kako mi gledamo tuđa lica, kao da nas gleda njihovim očima. Nije li nam poručio: "Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste." Znači nema oni i mi, nego Bog i mi. Vlč. Ivica Cujzek
