Na svetkovinu Pedesetnice slušamo u evanđelju Isusovo obećanje da će se Otac i on nastaniti kod onoga tko ga ljubi i čuva njegovu riječ. Što se događa kada se Bog nastani kod nekoga od ljudi? Može li se to nekako primijetiti? Kakvi su ljudi puni Duha Božjega?
Dakako da su duhovni, a isti je korijen i riječi duhoviti. Znak je prave, istinske duhovnosti duhovitost jer ljudi kod kojih se nastanio Duh Božji mogu gledati na život i svijet bez živčanosti, netrpeljivosti, svađe, zavisti, otužnog jadanja i mrzovolje i ostalih znakova protivnih plodovima Duha. Mogu prihvaćati stvarnost smireno i optimistično.
Znamo iz iskustva da se nitko ne može ljutiti na osobu koja ga nasmijava. Smijeh je ljekovit za međuljudske odnose. Zdrav humor godi srcu jer razoružava zlo ravnodušnosti ili srditosti, a još je jedna vrijednost šale i u tomu što ona uvijek sadrži i zrnce istine koja nam je prijeko potrebna da ostanemo čvrsto stajati na zemlji bez obzira na okolnosti.
Čovjek istinske duhovnosti ne mora ništa ni reći, a u njegovoj prisutnosti osjeća se da je s Bogom razmijenio osmijeh. Upečatljiva je priča o dječaku Lazaru koji je svako jutro prije škole dolazio u crkvu, nešto promrmljao i otrčao dalje. Župnik ga je znatiželjno upitao što to govori. "Dobro jutro, Isuse, došao sam te vidjeti", godinama je bila Lazarova molitva. Kad ga nekoliko dana nije bilo, župnik se zabrinuo i doznao da je teško nastradao. Došavši u bolnicu, medicinska sestra iz prve je pogodila koga svećenik traži.
Kako je znala da će se on raspitivati baš za Lazara? Lako! Jer duhovna čovjeka uvijek se prepoznaje po njegovu vedrom i punom nade pristupu. To je sestra potkrijepila riječima: "Iako trpi jake boli, Lazar uveseljava cijeli odjel na kojem leže bolesnici s teškim ozljedama." Kada je svećenik stigao u Lazarovu sobu, začudio se količini veselja pa je pitao čemu se Lazar smije. "Isusu", odgovorio je dječak. Pitao ga je župnik kako ako više ne dolazi u crkvu, a Lazar je odvratio: "Da, ali Isus svakog jutra dođe k meni i kaže: Dobro jutro, Lazare, došao sam te vidjeti."
Kada se Bog nastani kod nekoga od ljudi, to se vidi po radosti jer ona je izraz prisnosti s Ocem ljubavi, izraz nade koju donosi prijateljstvo s Isusom i snage koju pruža suradnja s njegovim Duhom.
Dragi čitatelji, trpljenja nam ne nedostaje, nedostaje nam radosti! Borimo se za nju, njegujmo osjećaj za zdravu duhovitost koja će nam vratiti osmijeh na izmorena lica, ali i za zdravu duhovnost koja neće dati da se neslanim šalama oskvrnjuju naša srca i neumjesnim komentarima unizuju naše svetinje. Uranjanjem u molitvu razmjenjuje se osmijeh s Gospodinom, a u tom osmijehu prepoznaje se ljepota i snaga Duha Svetoga. Vlč. Ivica Cujzek
