Mešna oprava

| 27.3.2023. u 21:46h | Objavljeno u Promišljanje

Gledajući prema Cvjetnoj nedjelji, razmišljao sam kako i što uopće može čovjek reći pred otajstvom muke Gospodina Isusa Krista na početku najvećega tjedna u godini. Jedna godina i nema tako mnogo tjedana. Ta 52 prođu kao od šuba! Navikli smo na to da sve teče. Što god da se dogodi, svijet ide dalje. Može li nas ipak u toj "panta rei" stvarnosti nešto štrecnuti?

Sjećam se kako mi je župnik na dan mlade mise rekao: "Pamti ovu misu. Ali ne zaboravi da ona nije bitna. Najvažnija će biti posljednja u kojoj ćeš prikazati čitav svoj život. A ne znamo kada će ona biti." Ne znamo... Ta otrježnjujuća misao podsjetila me na još jednu moćnu rečenicu koju sam vidio u mnogim sakristijama: "Svećeniče, čovječe Božji, slavi ovu misu kao da ti je prva misa, tvoja posljednja misa i tvoja jedina misa." Na tom tragu zaredala su se pitanja.

Jesu li nam 52 nedjelje u godini postale obični dani za koje više ne oblačimo "mešnu opravu"? Je li i sveta misa postala samo navika, možda i naporna jer pjevanje, satnica, propovijed... nije onakva kakva bi se nekome više dopadala? Jesmo li dopustili da navika zagospodari našom voljom za služenjem? Da nam briše osobitost u odnosima i svetost u vremenu, lišava nas dubljeg razumijevanja događaja, uskraćuje nam oduševljenje pred otkrićima Božje ljubavi, čuđenje i strahopoštovanje pred njegovim tajnama? Potkrada li ljudski automatizam ljepotu Božje blizine u našem vremenu? Koje olako prelazi preko velike istine odnjegovane u narodnom iskustvu: "Možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš!"

Rutinski, iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, tako brzo nabrojimo do 52. Za većinu samo broj! Ali kako je zapanjujuća koincidencija da Molitva Gospodnja u našem prijevodu ima baš 52 riječi! Jesmo li se navikli na to da nam dan, pa i tjedan procuri kroz prste, a da na tu molitvu nismo ni pomislili? Jesmo li se na njezine riječi toliko navikli da nam prelete preko usana, a da ne osjetimo slatkoću riječi "Oče", gorčinu i bljutavost "zla" ili trpkost "otpuštanja dužnicima našim" itd.?

Poštovani i dragi čitatelji, je li nam muka Isusa Krista postala samo jedna u nizu? Je li nam i muka Božja, kao muke naših bližnjih, kao vlastite žrtve, kao riječ križ, kao naše svetinje i principi, postala nešto usputno i sporedno? Što prolazi bez da nas preplavi osjećajima neizrecivosti?

Nadam se da nije! I stavljam vam na srce, u punoj poniznosti i ljubavi prema Bogu i Crkvi, da ne prepustimo ove svete dane rogobatnosti navike, nego se posložimo, pripremimo svoju duhovnu "mešnu opravu" i pristupimo svakom trenutku kao da je posljednji, svakom čovjeku kao da je jedini, a Gospodinu i njegovoj muci sa spoznajom da sve, doista, prolazi, i svijet ide dalje, ali Bog ostaje.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • Kipeci i razglednice
    Na početku ljetnih mjeseci liturgijska čitanja iznova nam predočuju savršenost Božje ljubavi koja se hoće ispreplitati s našom, kakva god da je. U evanđelju čitamo: "Bog je tako ljubio svijet…
  • Ljepota Crkve je u ljepoti Duha Svetoga
    Svetkovina Duhova, na kraju svibnja koji je posvećen Božjoj Majci i našim majkama, podsjeća nas kako i Crkva upravo majčinskom ljubavlju u svoje krilo prigrljuje i u vjeri podiže svakoga…
  • Ljubav na drugačiji pogled
    U jednoj anegdoti Sokrata su pitali zna li neki recept protiv ljubavi na prvi pogled. Šaljivo je filozof odgovorio: "Znam! Dotičnu osobu treba pomno pogledati i drugi put." Čudesan je…
  • Traži se mama
    Istinita je poslovica: "O nebu i majci nikada ne govorimo dovoljno dobro." Uvijek nam manjka riječi koje bi izrazile svu raskoš osjećaja koji se mogu primijetiti na roditeljskim licima, osobito…
  • Kada prorade klikeri
    Jednu od najpoznatijih biblijskih rečenica: "Ja sam put, istina i život", prati Isusov poziv: "Vjerujte mi." Poput apostola, i naše reakcije na tu molbu pune su pitanja koja možemo objediniti…