Mala djeca, kada gledaju prema velikom svijetu i ne razumiju što se oko njih zbiva, postavljaju mnogo pitanja, a njihovi roditelji ne mogu im reći sve, iako odgovore znaju, jer djeca još ne mogu razumjeti kompleksnost uzroka i posljedica događaja i odnosa. Nešto im ponekad prešute ili naprave protiv njihove volje ako znaju da je to za njihovo dobro. Dakako da to ne znači da su roditelji neiskreni ili da imaju tajne pred svojom djecom, nego čine to iz ljubavi prema njima i s namjerom da ih zaštite.
Kada mali odrasli gledaju prema velikom svijetu, događa se slično. Sjetimo se samo svojih pitanja upućenih nebeskom Ocu: Zašto se to događa? Zašto toliko suza? Koliko još moram trpjeti nepravdu? Zašto, kada se najviše trudim, dobijem po prstima? Zašto, kada dam sve od sebe, ne vidim uspjeha? Zašto ne čuješ moje molitve?
Odgovor na mnoga pitanja dao nam je Isus u ulomku evanđelja koje čitamo na svetkovinu Presvetog Trojstva: "Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi." Ponekad nam Bog ne otkriva sve i ne daje ono što žarko želimo, možda jer nam želi dati još više nego što sada zamišljamo, možda jer za nas to što hoćemo nije najbolje rješenje, a mi to još ne vidimo, a možda jer još nismo spremni to nositi. To ne znači da nas Bog ne razumije i da ne suosjeća. Neće on pred ljudima imati tajne, neće da žive u neznanju ili nesreći, naprotiv, on nam neprestano svoje tajne otkriva želeći da živimo u miru i radosti, ali čini to oprezno, s ljubavlju, da nas zaštiti.
Razloge tome otkriva Duh Božji, Božja Mudrost: "Kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba" Bog je mislio na nas. Mislio je na našu radost. Nije on stvarao svijet iz svoje umišljenosti, sebičnosti, da sebi ugodi, da se netko divi njegovoj moći i snazi, nego zbog naše radosti. On se nama i u nama raduje, njegova su "radost djeca čovjekova".
Dragi čitatelji, mi nismo Božje igračke, lutke ili roboti, mi smo njegova djeca. On nam želi omogućiti i dati sve, ali mi ne možemo u svojoj malenosti sve znati jer ne možemo sve nositi. On nosi umjesto nas jer nas voli! Još nam mnogo ima kazati i dati, i dat će. Dao bi i više kad bi bilo išta veće od njega samoga, kako je rekao sv. Ivan Marija Vianney. A mi ne trebamo na njegovu ljubav gledati svisoka, ne trebamo misliti da mi znamo bolje od njega i umišljeno ga preispitivati, nego mu trebamo uzvratiti povjerenjem i ljubavlju. To je njemu mila molitva, i on će je uslišiti.
Slobodno ga pitamo zašto, poput djece, bezbroj puta, samo nemojmo nikada izgubiti nadu. Nikad ne zaboravimo da su Božji planovi mnogo bolji od naših želja i da njegov put nije put cendravosti i razmaženosti, nego je put iskrene i hrabre malenosti. Vlč. Ivica Cujzek
