Je li se Bog umorio?

| 15.6.2021. u 09:01h | Objavljeno u Promišljanje

Slika lađe koju nam predočava evanđelist Marko metafora je u kojoj promatramo svoje životno poslanje. Premda je lađa najsigurnija u luci, nije ona stvorena za to da se usidri u nekoj uvali. Jasan je Božji poziv da se iz prosječnosti otisnemo prema veličanstvenosti njegova poziva, što podrazumijeva prelazak preko mentaliteta plićaka.

Prostor je to u kojem se život podčinjava konformizmu i oportunizmu, brzom uspjehu, lakim rješenjima, površnostima koje samo kratkoročno zadovoljavaju ljudska čeznuća. Promatrajući kako struje ovoga svijeta u njega naplavljuju razne prljavštine i podižu mulj duhovnih i materijalnih trivijalnosti, prepucavanja i tračeva, prijevara i smicalica itd., pitamo se nije li se i Bog umorio od ljudskog muljanja. Zato razumijemo opasku Isusovih učenika kada su se našli u nevolji i neveri: „Zar ne mariš što ginemo?“

Važan trag u nalaženju odgovora otkriva nam igra riječi. Svi takvi gorčinom označeni trenuci događaju se u vremenu ne-volje i (kajkavski) ne-vere. Ne radi se, dakle, o umornom Bogu, nego čovjeku. Mi smo ukopani u plićake koji nam otimaju volju da se borimo i utonuli u strahove koji nam guše vjeru da je Gospodin blizu.

Učitelj nije zaspao, nije se umorio, nego čeka da se mi prenemo iz drijemanja, da se dignemo iz svoje neodlučnosti i rastanemo s muljažama ne bismo li s njim „prešli prijeko“. Jer u plićaku nema prostora za velike lađe, a u Božjem pozivu nema ničega malog. Za Božje poslanje potrebna je veličina. U ljubavi, u hrabrosti, vjernosti i ustrajnosti, pa i u žrtvama - u čovječnosti, a sve to dočarava veličina pučine.

Ona podrazumijeva jasnoću življenja jer valja dobro znati kamo se plovi, inače nema vjetra koji će nas tamo odvesti. Ali velika voda znači i žestoke oluje. Točno je da neprijatelj ljudskih duša udara na svetost i radost života. Obrušava se na istinu hoteći slomiti jedra nade i vesla ljubavi kako bi potopio vjeru u ljudima. Ali točno je i to da naša lađa, naša Crkva, plovi sigurno prema spasenju jer joj je na kormilu Isus Krist kome se i sile vjetrova i mora i zla pokoravaju, jedino čovjek ima s tim problema.

Pokušajmo zamijeniti vesla neodlučnosti veslima povjerenja, a jedra zanovijetanja jedrima molitvene poniznosti. Prihvatimo Božji poziv sa sigurnošću da s njime uvijek pobjeđujemo, i onda kada to ne vidimo, i kada mislimo on ne čuje naše vapaje, i kada se čini da su nevere i nevolje nadmoćne i nemamo snage da im se suprotstavimo. I to je neprijateljska podvala, jer imamo. Imamo Isusa Krista i imamo jedni druge, one koji se neće umoriti kada nas zasjene gorostasi ovoga svijeta. Mi nemamo razloga, a oni itekako imaju razloga drhtati pred kršćaninom koji zna odakle potječe i kamo ide.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • "Čovjek snuje, Bog određuje"
    Božja riječ upućena svakome od nas nadolazeće nedjelje prilika je da preispitamo svoj odnos prema Svetome pismu i svoja gunđanja u bradu u situacijama kada nam nešto ne paše ili…
  • "Selfie" vjera
    Moderni svijet forsira čovjeka da se nametne u društvu uspjehom i ljepotom, uz što se vezuje slava, bogatstvo, ugled i utjecaj, moć i superiornost – sve privlačne stvari. No jesu…
  • Pet minuta i dvije ruke
    Ljudsku pozornost oduvijek su privlačila čuda. I danas su aktualna pitanja je li redovit sakramentalni život dovoljno čudesan i može li Bog zadovoljiti očekivanja suvremenog čovjeka. Dakako da Bog može…
  • "Skupčani" oko križa
    Privlačna je Božja riječ "otpočinite malo" u ljetnim mjesecima što prolaze u znaku odmora i oduška. No sama imena srpnja i kolovoza kazuju da nije uvijek bilo tako. Tada su…
  • Sandale
    Promatrajući obrise ljudi, već izdaleka po hodu možemo uočiti svoje prijatelje i odgonetnuti njihova raspoloženja, prepoznati emocije i namjere prolaznika, zaključiti podosta o njihovim interesima i navikama. Jedni idu odlučno…