"Čovjek snuje, Bog određuje"

| 2.8.2021. u 21:26h | Objavljeno u Promišljanje

Božja riječ upućena svakome od nas nadolazeće nedjelje prilika je da preispitamo svoj odnos prema Svetome pismu i svoja gunđanja u bradu u situacijama kada nam nešto ne paše ili nije u skladu s našim osobnim naukom. Naime, Isusovi suvremenici mrmljali su na njegove riječi, a izraženo nezadovoljstvo izviralo je iz oholog stava s kojim se, manje-više, svaki čovjek može poistovjetiti.

Danas nam zvuči drsko kako su se ljudi onoga doba usuđivali suditi: „Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’“ Što je, zapravo, njima smetalo? Prigovarali su jer su mislili da oni sve i najbolje znaju te da nema tko njima govoriti kako valja živjeti. U nadi da osjećamo neprihvatljivost takvoga stava, pitajmo se je li to daleko od našega snovanja?

I danas se ljudi nevoljko daju poučiti, radije bi dijelili savjete kako valja postupati, pa i kako se liječiti, kako pozitivnim razmišljanjem uspjeti, prevladati probleme, kako se obogatiti, biti sretan, kako pospješiti duhovni život... Banalni naputci „samopomoći“ ispunjavaju javni i privatni prostor današnjice. U svemu tome ima i korisnih preporuka, no nema tu kruha jer takva budućnost ne obećava, već obmanjuje kratkoročnim placebo-učinkom. Nemojmo dopustiti da nam njihovo usvajanje zasjeni nebrojeno puta posvjedočeno da „čovjek snuje, a Bog određuje!“

I na tom tragu mnoge su zamke. Kao da posjeduje diplomu poznavanja Boga, kao da se Boga može skučiti u okvire ljudskoga uma, svatko je najvrsniji teolog, najmudriji egzegeta, najučeniji tumač crkvenoga prava i zagovaratelj evanđeoskih vrijednosti – sve dok voda ide na njegov mlin. No čim se nešto prepriječi zamišljenim idejama i planovima, čovjeku počne smetati Bog, počnu ga žuljati Božji zakoni te se okreće, prema modi i prigodi, dezinformacijama i onim stvarnostima koje može kontrolirati, vlastitim ih potrebama podčiniti, a koje nisu dio naše vjere i kulture, nego se oslanjaju na ina religijska uporišta.

Kristove jasne riječi: „Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca“, i nedvosmisleni poticaji: „Tko vjeruje, ima život vječni“, ne zavaravaju, već pružaju stvarnu pomoć vraćajući nas na trag autentičnih izvora. Njih ćemo lako prepoznati po dvjema osnovnim značajkama: usredotočenost na Isusa Krista koji daje svoje tijelo – kruh za život svijeta; i poniznost – odgajateljica i častiteljica svakoga tko ima hrabrosti dopustiti Bogu da bude Bog, a sebi da bude čovjek.

Dragi vjernici, u vremenu koje nas guši propagiranjem isprazne pozitive, imajmo mi odvažnosti biti promicatelji snage i ljepote kršćanske nade, a naša nada nije u pukom optimizmu, nego u osobi i riječi Isusa Krista.

Označeno u
Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.
Povezani članci
  • "Što govoriš, to postojiš"
    Uživljavajući se u nedjeljni evanđeoski ulomak, postajemo sudionici intimne šetnje u kojoj Isus svojim najbližima povjerava teret što mu leži na srcu, ali oni su bili previše obuzeti vlastitim brigama,…
  • Putopis života
    U skladu s početkom školske godine, Isus poput mudrog učitelja postavlja motivacijsko pitanje. Ne zato što ne bi znao odgovore ili jer provjerava učeničko znanje, nego želi zapodjenuti razgovor i…
  • Herc as
    Dok još odzvanjaju prošlonedjeljne riječi kako "iz srca čovječjega, izlaze zle namisli", novi nam tjedan donosi sliku zatvorenosti srca kroz prizor u kojem Gospodin ozdravlja gluhog mucavca svojim dodirom, uzdahom…
  • "Na usnama med, a u srcu jed"
    U mudroj priči pripovijeda se kako je u jednu mladu šumu dolutala sjekira. Sve drveće uplašilo se da će biti posječeno. Tada im se obratilo jedno staro drvo kazavši: "Ne…
  • Božja riječ spušta na zemlju
    Kako nam teško pada na srce Isusovo pitanje: “Da možda i vi ne kanite otići?” Tako bismo rado i mi od šuba odvratili: “A kamo da idemo!?” A onda, opet,…